Razgovor:Nikola I., ruski car

Pisac članka jednostrano tvrdi: Svojom unutrašnjom politikom slavljenja pravoslavlja i ruskog nacionalizma on je dao preduvjete za nastanak danas u cijelom svijetu hvaljenih ruskih pisaca iz XIX stoljeća. Odakle piscu takav zaključak? Kao da nije bilo velikih pisaca također izvan pravoslavlja? Kao da baš slavljenje pravoslavlja i nacionalizma potiče književnu djelatnost! A kako je moguće, da pisac članka potpuno ignorira opće poznato proganjanje katolika i Nikolinu netrpeljivost prema drugim religijama? Za primjer navodim samo: Franz Spirago, Példatár, Budapest 1927; str. 279 (primjer br. 609: Ruski car Nikola I. kod pape Grgura XVI), kao i na str. 263 (primjer br. 578: Dnevno pola haringe, o mučenju 245 grko-katoličkih redovnica). Time hoću reći, da je zaključak u članku jednostran.--Stebunik (razgovor) 18:57, 12. studenog 2010. (CET)

Slobodan si, kao i svatko drugi, dopuniti članak uz obvezno navođenje provjerenih izvora i literature. --Flopy ^razgovor 20:47, 12. studenog 2010. (CET)

Hvala na pozivu. To ću i uraditi, čim smognem vremena. Mislim, da je došlo vreme, kada se moramo izdići iznad (jednostranog) nacionalizma i panslavizma, kada se slavilo sve, što je bilo slovensko, pa bilo to dobro ili zlo. Trebalo bi to već jednom razgraničiti: za budućnost uzeti iz prošlosti ono, što je dobro a čuvati se onoga, što je bilo zlo. Kod cara Nikole I. ima i jednoga i drugoga, a članak ono drugo prešućuje. --Stebunik (razgovor) 21:19, 28. veljače 2011. (CET)Odgovor