Arsenal F.C.

Arsenal je osnovan kao Dial Square, 1886. godine od strane radnika tvornice oružja Royal Arsenal u Woolwichu, no klubu je ubrzo nakon osnutka ime promjenjeno u Royal Arsenal. Sam klub ponovno je preimenovan u Woolwich Arsenal nakon ulaska u profesionalne vode 1891. godine. Klub se pridružio Football Leagueu 1893. godine. Započeli su u drugoj lizi, a promociju u prvu ligu zaslužili su 1904. Međutim, klupska geografska izolacija od ostalih klubova uzrokovala je nisku posjećenost utakmica te je Arsenal zapao u financijsku krizu. 1913. godine, uskoro nakon propadanja u drugu ligu, klub se preselio na novi stadion, Highbury, u sjevernom Londonu. Iduće godine izbacili su Woolwich iz imena. Arsenal je završio samo na 5. mjestu godine 1919., no bez obzira na to bili su izabrani za promociju u prvu ligu na štetu gradskih rivala Tottenham Hotspura. Od tuda potječe veliko rivalstvo tih dvaju klubova.

1925. godine Arsenal zapošljava visoko rangiranog trenera Herberta Chapmana. Chapman je bio osvojio ligu sa Huddersfield Townom 1924. i 1925. i baš je on Arsenalu donio prvo poglavlje uspjeha u povijesti. Njegova revolucionarna taktika i treninzi, zajedno sa dovođenjem zvijezda poput Alexa Jamesa i Cliffa Bastina postavili su temelje za Arsenalovu nogometnu dominaciju u Engleskom nogometu 1930-ih. Između 1930. i 1938. Arsenal je pet puta osvojio prvu ligu, a FA kup dva puta. Na žalost Chapman nije doživio da vidi sva svoja dostignuća jer je umro 1934. godine od upale pluća. Uz to, Chapman je bio zaslužan što je lokalna željeznička stanica nazvana prema Arsenalu. Bila je to prva i jedina stanica koja je nosila ime nekoga nogometnog kluba.

Nakon pauze u Engleskom nogometu, zbog drugog svjetskog rata, Arsenal je osvojio ligu 1948. i 1953., a FA kup 1950. Nakon toga njihova sreća počela je venuti. U nemogućnosti privlačenja igrača dovoljno velikog kalibra, Arsenal je proveo većinu 1950.-ih i 1960.-ih bez trofeja. Čak ni bivši Engleski kapetan Billy Wright nije mogao donijeti klubu uspjeh kao trener.

Arsenalova iduća uspješna era počela je iznenađujućim zapošljavanjem klupskog fizioterapeuta Bertiea Meea za trenera 1966. godine. Nakon što su izgubili u dva finala Liga kupa, osvojili su Kup velesajamskih gradova, svoj prvi europski trofej, 1970. godine. Nakon toga došao je i još veći trijumf, prvi puta su osvojili i ligu i FA kup 1971. Međutim, sljedeće desetljeće bilo je karakterizirano mnogim bliskim promašajima. Arsenal je završio kao viceprvak u prvoj lizi 1973., izgubili su u 3 FA kup finala (1972., 1978., i 1980.), a izgubili su i Kup pobjednika kupova 1980. godine u finalu na jedanaesterce. Jedini klupski uspjeh u to vrijeme bilo je osvajanje FA kupa 1979. sa kasnim pogotkom za pobjedu od 3-2 nad Manchester Unitedom. Taj se susret u svijetu smatra jednim od klasika.

Povratak bivšeg igrača Georgea Grahama u Arsenal, na mjesto trenera 1986. doveo je treću eru uspjeha. Arsenal je osvojio Liga kup 1987., u Grahamovoj prvoj sezoni na klupi. Nakon toga usljedilo je osvajanje Lige 1989., koju su osvojili pogotkom u posljednjoj minuti, u posljednjoj utakmici sezone i protiv izravnih konkurenata za titulu Liverpoola. Grahamov Arsenal osvojio je još jednu titulu prvaka 1991. godine. U toj su sezoni izgubili samo jednu utakmicu. Zatim FA kup i liga kup (tzv. double), 1993. i svoj drugi Euro trofej, Kup pobjednika kupova 1994. Međutim, Grahamova reputacija bila je jako narušena kada se saznalo da je dobivao poticaje od menadžera Runea Haugea da kupi neke igrače. Zbog toga je dobio otkaz 1995. godine. Njegova zamjena, Bruce Rioch, potrajao je samo jednu sezonu, napustio je klub nakon prepirke sa upravom oko budžeta za transfere.

Za svoje uspjehe u posljednjim godinama 1990.-ih i cijelim 2000.-ih klub duguje Arsèneu Wengeru koji je u klub došao 1996. Wenger je sa sobom donio nove taktike, novi režim treninga i nekoliko stranih igrača koji su upotpunili postojeći engleski talent. Arsenal je osvojio još jedan double 1998. a nakon toga i treći 2002. U dodatku, klub je došao do finala kupa UEFA (izgubili su na jedanaesterce od Galatasaraya), osvojili su FA kup 2003. i 2005., a kao šećer na kraju osvojili su Premiership 2004 ne izgubivši niti jednu utakmicu. Zbog toga su dobili nadimak The Invincibles (Nepobjedivi), uspjeli su odigrati 49 utakmica bez poraza.

Arsenal je bio pobjednik ili drugi u Premiershipu u osam od deset Wengerovih sezona. Oni su jedna od 4 ekipe koje su osvojile Premiership od njegovog osnutka 1993. godine. (zajedno sa Manchester Unitedom, Blackburnom i Chelseaom), međutim još nikada nisu uspjeli obraniti naslov. Sve do nedavno, Arsenal nije uspio otići dalje od četvrtfinala u Ligi Prvaka, no u sezoni 2005-2006, došli su do finala i bili su poraženi od Barcelone sa rezultatom 2-1.

• Premier League (13) – 1930/31, 1932/33, 1933/34, 1934/35, 1937/38, 1947/48, 1952/53, 1970/71, 1988/89, 1990/91, 1997/98, 2001/02, 2003/04.
• FA Cup (14) – 1929/30, 1935/36, 1949/50, 1970/71, 1978/79, 1992/93, 1997/98, 2001/02, 2002/03, 2004/05, 2013/14, 2014/15, 2016/17, 2019/20.
• Football League Cup (2) – 1986/87, 1992/93.
• FA Community Shield (16) – 1930, 1931, 1933, 1934, 1938, 1948, 1953, 1991dagger, 1998, 1999, 2002, 2004, 2014, 2015, 2017, 2020.
• UEFA Kup pobjednika kupova (1) – 1993/94.
• Kup velesajamskih gradova – 1969/70.

Kup pobjednika kupova

Kup UEFA / Kup velesajamskih gradova

Europski superkup

Liga prvaka

Arsenal je tijekom godina promijenio tri grba. Ta tri grba su:

Arsenalov prvi grb imao je tri topa koji stoje uspravno kao dimnjaci, pa su i često zamijenjivani s njima. No lavlje glave su dokazale da su to topovi. Tek su 1922. predstavili grb s jednim topom koji je bio okrenut prema istoku. Nadimak Topnici dobili su 1925. nakon što su predstavili top okrenut prema zapadu.

Arsenal je 1949. predstavio grb s istim rasporedom topa i natpisom posebnim rukopisom i latinskim motom Victoria Concordia Crescit (pobjeda dolazi od sklada).

Arsenal je 2002. predstavio novi grb jer nije mogao dobiti autorsko pravo za priješnje grbove.

U povijesti su Arsenalovi dresovi uglavnom bili crveni s bijelim rukavima i hlačama, no to nije uvijek bio slučaj. Crvena boja bila je dar od Nottingham Foresta za osnivanje 1886. No na prvoj utakmici nije bilo dresova pa su osnivači pisali pismo i dobili dresove i lopte. Bila je malo tamnije crvene, skoro ljubičaste s kričavo crvenim hlačama. Te boje inspirirale su Spartu Prag da 1909. uzme tamnocrvenu boju dresa koju ima i do danas.

Stadion Highbury je bio Arsenalov stadion od preseljenja u sjeverni London 1913. Klub je od sezone 2006/07 dobio novi, Emirates Stadium, kojeg sponzorira emiratska aviokompanija Fly Emirates. Ta će tvrtka ujedno biti i glavni Arsenalov sponzor do sezone 2013/14.

Od 9. jula 2019.^[1]

Note: Zastave označavaju nacionalnost prema pravilima FIFA-e. Igrači mogu imati nacionalnost izvan FIFA pravila.

Note: Zastave označavaju nacionalnost prema pravilima FIFA-e. Igrači mogu imati nacionalnost izvan FIFA pravila.

Igrači su svrstani po godini debija za klub (u zagradama):

• 1920-e: Jimmy Brain (1924.), Charlie Buchan (1925.), Joe Hulme (1926.), Eddie Hapgood (1927.), David Jack (1928.), Cliff Bastin (1929.), Alex James (1929.).
• 1930-e: Leslie Compton (1930.), Ted Drake (1934.), Wilf Copping (1934.), Bernard Joy (1935.), George Swindin (1936.), Denis Compton (1936.), Reg Lewis (1938.).
• 1940-e: Walley Barnes (1946.), Jimmy Logie (1946.), Joe Mercer (1946.), Laurie Scott (1946.), Doug Lishman (1948.).
• 1950-e: Cliff Holton (1950.), Dave Bowen (1951.), Jack Kelsey (1951.), Tommy Lawton (1953.), Jimmy Bloomfield (1954.), David Herd (1954.).
• 1960-e: George Armstrong (1962.), Bob Wilson (1963.), John Radford (1963.), Frank McLintock (1964.), Peter Simpson (1964.), Sammy Nelson (1965.), Bob McNab (1966), George Graham (1966.), Pat Rice (1967.), Charlie George (1968.), Ray Kennedy (1969.).
• 1970-e: Alan Ball Jr. (1971), Liam Brady (1973.), Jimmy Rimmer (1974.), Brian Kidd (1974.), Frank Stapleton (1975.), David O'Leary (1975.), Malcolm Macdonald (1976.), Pat Jennings (1977.), Alan Sunderland (1977.), Graham Rix (1977.), Willie Young (1977.).
• 1980-e: Paul Davis (1980.), Kenny Sansom (1980.), Vladimir Petrović (1980.), Tony Adams (1983.), Niall Quinn (1983.), John Lukic (1983.), Martin Keown (1984.), Viv Anderson (1984.), Michael Thomas (1984), David Rocastle (1985.), Paul Merson (1986.), Michael Thomas (1986.), Steve Bould (1988.), Lee Dixon (1988.), Nigel Winterburn (1988.).
• 1990-e: David Seaman (1990.), Andy Linighan (1990.), Adrian Clarke (1991.), Ian Wright (1991.), Ray Parlour (1992.), Stefan Schwarz (1994.), Dennis Bergkamp (1995.), David Platt (1995.), John Hartson (1995.), Glenn Helder (1995.), Stephen Hughes (1995.), Patrick Vieira (1996.), Gilles Grimandi (1997.), Emmanuel Petit (1997.), Marc Overmars (1997.), Nicolas Anelka (1997.), Alex Manninger (1997.), Matthew Upson (1997.), Luís Boa Morte (1997.), Fredrik Ljungberg (1998.), Thierry Henry (1999.), Oleg Luzhny (1999.), Davor Šuker (1999.), Nwankwo Kanu (1999.), Sylvinho (1999.), Jermaine Pennant (1999).
• 2000-e: Ashley Cole (2000.), Igors Stepanovs (2000.), Lauren (2000.), Robert Pirès (2000.), Sylvain Wiltord (2000.), Sol Campbell (2001.), Giovanni van Bronckhorst (2001.), Edu Gaspar (2001.), Kolo Touré (2002.), Gilberto Silva (2002.), Pascal Cygan (2002.), Justin Hoyte (2002.), Jens Lehmann (2003.), Cesc Fàbregas (2003.), Michal Papadopulos (2003.), Manuel Almunia (2004.), Emmanuel Eboué (2005.), Gaël Clichy (2003.), Robin van Persie (2004.), Mathieu Flamini (2004.), Philippe Senderos (2004.), José Antonio Reyes (2004.), Johan Djourou (2004.), Nicklas Bendtner (2005.), Alex Song (2005.), Carlos Vela (2005.), Vito Mannone (2006.), Abou Diaby (2006.), Tomáš Rosický (2006.), Theo Walcott (2006.), Denílson (2006.), Júlio Baptista (2006.), Łukasz Fabiański (2007.), Kieran Gibbs (2007.), Eduardo da Silva (2007.), Bacary Sagna (2007.), Lassana Diarra (2007.), Fran Mérida (2007.), Gavin Hoyte (2007.), Mickaël Silvestre (2008.), Jack Wilshere (2008.), Aaron Ramsey (2008.), Francis Coquelin (2008.), Wojciech Szczęsny (2009.), Thomas Vermaelen (2009.), Andrej Aršavin (2009.), Laurent Koscielny (2010.), Marouane Chamakh (2010.), Sébastien Squillaci (2010.), Yossi Benayoun (2011.), Per Mertesacker (2011.), Mikel Arteta (2011.), Joel Campbell (2011.), Alex Oxlade-Chamberlain (2011.), Gervinho (2011.), André Santos (2011.), Santi Cazorla (2012.), Olivier Giroud (2012.), Héctor Bellerín (2013.), Nacho Monreal (2013.), Mesut Özil (2013.), Chuba Akpom (2013.), Alexis Sánchez (2014.), Danny Welbeck (2014.), Mathieu Debuchy (2014.), Ainsley Maitland-Niles (2014.), Calum Chambers (2014.), David Ospina (2014.), Petr Čech (2015), Alex Iwobi (2015.), Jeff Reine-Adélaïde (2015.), Rob Holding (2016.), Shkodran Mustafi (2016.), Mohamed Elneny (2016.), Granit Xhaka (2016.), Sead Kolašinac (2017.), Alexandre Lacazette (2017.), Pierre-Emerick Aubameyang (2018), David Luiz (2019)

Od 18. svibnja 2018. broje se samo natjecateljske utakmice:

• Zvanični web-site