Velika zlatna arena za najbolji film

Glavni članak: Festival igranog filma u Puli

Velika zlatna arena za najbolji film glavna je nagrada među zlatnim arenama koje se od 1955. godine dodjeljuju svake godine kao jugoslavenske nacionalne filmske nagrade na Festivalu igranog filma u Puli. Od 1955. do 1990. nagrade su bile jugoslavenski kinematografski ekvivalenti američkom Oscaru.

Velika zlatna arena za najbolji film
Dodjeljuje se za najbolji film
Dodjeljuje ocjenjivački sud Pulskog festivala
Zemlja  SFRJ (1957–1990)
 Hrvatska (1992–)
Prvo dodjeljivanje 1957. (neslužbeno)
1961. (službeno)
Aktualni dobitnik Mali (2018)
Službene stranice www.pulafilmfestival.hr

Godine 1991. festival je otkazan zbog raspada Jugoslavije[A], prije svega zbog rata u Hrvatskoj, ali je nastavljen 1992. godine kao festival hrvatskog filma (isključivši time filmove i filmaše iz današnje Slovenije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije i Makedonije). Od tada se u tom formatu održava svake godine iako nijedna nagrada nije dodijeljena na izdanju iz 1994. godine.[B]

Festivalski natjecateljski program obično uključuje prikazivanje svih filmova lokalne produkcije u prethodnih 12 mjeseci (što je moguće zbog relativno malog broja u produkcije lokalne filmske industrije), pa svatko uključen u njihovo stvaranje automatski je kvalificiran za nagrade Zlatne arene. Stoga ne postoje popisi nominiranih koji se objavljuju prije aktualne ceremonije dodjele nagrada kao što je slučaj s Akademijinim nagradama u SAD-u. Nagrade dodjeljuje ocjenjivački sud od pet ili šest članova koje imenuje festivalsko vijeće prije svakog izdanja festivala, a čine ga istaknuti filmaši i filmski kritičari.

Iako je festival utemeljen 1954. godine, nagrada za najbolji film prvi je put dodijeljena 1957. godine. Prije izdanja iz 1957. godine festival je imao zaseban izbor kritike i publike za nagradu za najbolji film prikazan na festivalu. Sve do 1990. godine nagrade su uvijek bile dodijeljene filmskoj produkcijskoj kompaniji ili više njih, osim 1981. godine kada je nagrada spojena sa Zlatnom arenom za režiju, pa su redatelj i produkcijske kompanije dobitničkog filma (Pad Italije Lordana Zafranovića) zaslužile nagradu. Sveukupno gledajući, Jadran film iz Zagreba i Avala film iz Beograda bili su najuspješniji studiji tijekom razdoblja postojanja Jugoslavije (1957.-1990.), osvojivši 11 odnosno 8 nagrada svaki.

U 1990-ima je nagrada privremeno spojena s onom za režiju sve do 1999. godine kada je stari format ponovo nakratko uveden. Između 2003. i 2007. filmski redatelji dobivali su nagradu za najbolji film iako su još uvijek mogli biti izabrani zasebno za nagradu za režiju (iako je u četirima od pet prilika u tom periodu isti redatelj dobio obje nagrade za isti film). Od 2008. godine nagrada se dodjeljuje producentu filma.

Popis dobitnika

uredi

1955.–1980.

uredi

Sljedeća tablica popisuje sve filmove koji su bili dobitnici prvih triju nagrada u periodu od 1957. do 1980. godine. U četirima prilikama dva su filma podijelila istu nagradu. Godine 1961. i 1965. dva su filma podijelila Veliku zlatnu arenu, a 1966. dva su filma podijelila drugu nagradu, dok su 1967. godine dva filma podijelila treću nagradu. Štoviše, 1965. godine druga nagrada nije dodijeljena. Podijeljene nagrade naznačene su asteriskom (*).

Promjene u nagradama
  • Godine 1954. nije postojao festivalski ocjenjivački sud ni zasebne nagrade po izboru kritike i publike. Nagrada za najbolji film po izboru kritike dodijeljena je filmu Vesni Františeka Čapa, a nagrada za najbolji film po izboru publike otišla je filmu Stojanu Mutikaši Fedora Hanžekovića. U sljedećim su godinama obje nagrade po izboru kritike i publike bile paralelne sa Zlatnim arenama festivalskog ocjenjivačkog suda, pa se nagrade iz 1954. obično ne smatraju prethodnicama današnje Velike zlatne arene.
  • Godine 1955. festivalski ocjenjivački sud uveden je po prvi put i prvi je put nagrada službeno nazvana Velikom zlatnom arenom. Iako je bila dodijeljena redatelju najboljega filma, ona je de facto prva Velika zlatna arena za najbolji film, a dobio ju je František Čap za film Trenutki odločitve.
  • Godine 1956. nagrada za najbolji film nije dodijeljena ni u jednom obliku.
  • Od 1957. do 1960. festivalski ocjenjivački sud rangiralo je tri najbolja filma festivala bez podjela službenih nagrada.
  • Od 1961. do 1968. godine Velika zlatna arena dodjeljivana je za najbolji film zajedno s drugom nagradom nazvanom Velikom srebrnom arenom i trećom nagradom nazvanom Srebrnom arenom.
  • Od 1969. do 1980. treća nagrada bila je nazvana Velika brončana arena.
Godina Nagrada Originalni naslov(i) Redatelj(i)
1955.
 
Trenutki odločitve František Čap
1956.
Velika zlatna arena nije bila dodijeljena.
1957.
 
Pop Ćira i pop Spira Soja Jovanović
 
Svoga tela gospodar Fedor Hanžeković
 
Subotom uveče Vladimir Pogačić
1958.
 
H-8 Nikola Tanhofer
 
Cesta duga godinu dana Giuseppe De Santis
 
Kroz granje nebo Stole Janković
1959.
 
Vlak bez voznog reda Veljko Bulajić
 
Tri četrtine sonca Jože Babič
 
Pet minuta raja Igor Pretnar
1960.
 
Deveti krug France Štiglic
 
Rat Veljko Bulajić
 
Tri Ane Branko Bauer
1961.
 
Balada o trobenti i oblaku France Štiglic
 
Uzavreli grad Veljko Bulajić
 
Veselica Jože Babič
 
Pesma Radoš Novaković
1962.
 
Kozara Veljko Bulajić
 
Saša Radenko Ostojić
 
Prekobrojna Branko Bauer
1963.
 
Licem u lice Branko Bauer
 
Radopolje Stole Janković
 
Samorastniki Igor Pretnar
1964.
 
Službeni položaj Fadil Hadžić
 
Marš na Drinu Žika Mitrović
 
Ne joči, Peter France Štiglic
1965.
 
Prometej s otoka Viševice Vatroslav Mimica
 
Tri Aleksandar Petrović
 
Druga nagrada nije dodijeljena.
 
Doći i ostati Branko Bauer
1966.
 
Ponedjeljak ili utorak Vatroslav Mimica
 
Štićenik Vladan Slijepčević
 
Rondo Zvonimir Berković
 
San Puriša Đorđević
1967.
 
Skupljači perja Aleksandar Petrović
 
Jutro Puriša Đorđević
 
Breza Ante Babaja
 
Na avionima od papira Matjaž Klopčič
1968.
 
Kad budem mrtav i beo Živojin Pavlović
 
Podne Puriša Đorđević
 
Imam dvije mame i dva tate Krešimir Golik
1969.
 
Nizvodno od sunca Fedor Škubonja
 
Događaj Vatroslav Mimica
 
Biće skoro propast sveta Aleksandar Petrović
1970.
 
Lisice Krsto Papić
 
Biciklisti Puriša Đorđević
 
Bube u glavi Miloš Radivojević
1971.
 
Rdeče klasje / Crveno klasje Živojin Pavlović
 
U gori raste zelen bor Antun Vrdoljak
 
Opklada Zdravko Randić
1972.
 
Maestro i Margarita Aleksandar Petrović
 
Vuk samotnjak Obrad Gluščević
 
Kako umrijeti Miomir Stamenković
1973.
 
Sutjeska Stipe Delić
 
Bombaši Predrag Golubović
 
Živjeti od ljubavi Krešimir Golik
1974.
 
Užička republika Žika Mitrović
 
Derviš i smrt Zdravko Velimirović
 
Crveni udar Predrag Golubović
1975.
 
Kuća Bogdan Žižić
 
Zimovanje u Jakobsfeldu Branko Bauer
 
Povest o dobrih ljudeh France Štiglic
1976.
 
Idealist Igor Pretnar
 
Najdolgiot pat Branko Gapo
 
Seljačka buna 1573 Vatroslav Mimica
1977.
 
Ne naginji se van Bogdan Žižić
 
Akcija stadion Dušan Vukotić
 
Ljubavni život Budimira Trajkovića Dejan Karaklajić
1978.
 
Okupacija u 26 slika Lordan Zafranović
 
Bravo maestro Rajko Grlić
 
Pas koji je voleo vozove Goran Paskaljević
1979.
 
Trofej Karolj Viček
 
Usijanje Boro Drašković
 
Zemaljski dani teku Goran Paskaljević
1980.
 
Petrijin venac Srđan Karanović
 
Tajna Nikole Tesle Krsto Papić
 
Ko to tamo peva Slobodan Šijan

1981.–1990.

uredi

Godine 1981. druga i treća nagrade izostavljene su.[1] Sljedeća tablica popisuje sve pobjednike od 1981. do 1990. godine. Velika zlatna arena nije bila dodijeljena 1982. godine.[2]

Godina Originalni naslov(i) Redatelj(i)
1981. Pad Italije Lordan Zafranović
1982.
Velika zlatna arena nije bila dodijeljena.
1983. Zadah tela Živojin Pavlović
1984. Balkanski špijun Dušan Kovačević
Božidar Nikolić
1985. Otac na službenom putu Emir Kusturica
1986. Srećna nova '49. Stole Popov
1987. Već viđeno Goran Marković
1988. Život sa stricem Krsto Papić
1989. Sabirni centar Goran Marković
1990. Gluvi barut Bato Čengić

1991. – danas

uredi

Raspad Jugoslavije početkom devedesetih godina 20. stoljeća i rat u Hrvatskoj utjecali su na otkazivanje festivala 1991. godine.[3] Godine 1992. ponovo je pokrenut kao Pulski filmski festival (nasuprot Festivalu jugoslavenskog igranog filma kao što je bio poznat prije).[4] Kategorije nagrada i njihova imena nisu promijenjene, ali je selekcija sužena samo na hrvatske filmove isključivši filmove iz ostatka bivše države. To je značilo da je broj potencijalnih filmova za nagrade osjetno pao, što je čak dovelo do otkazivanja ceremonije nagrada 1994. jer je samo jedan hrvatski film produciran u prethodnih 12 mjeseci.[5]

Godina Originalni naslov(i) Redatelj(i)
1991.
Festival je otkazan.[A]
1992. Priča iz Hrvatske Krsto Papić
1993. Kontesa Dora Zvonimir Berković
1994.
Nacionalni natjecateljski program je otkazan.[B]
1995. Isprani Zrinko Ogresta
1996. Kako je počeo rat na mom otoku Vinko Brešan
1997. Mondo Bobo Goran Rušinović
1998. Kad mrtvi zapjevaju Krsto Papić
1999. Bogorodica Neven Hitrec
2000. Maršal Vinko Brešan
2001. Polagana predaja Bruno Gamulin
2002. Fine mrtve djevojke Dalibor Matanić
2003. Tu Zrinko Ogresta
2004. Duga mračna noć Antun Vrdoljak
2005. Što je Iva snimila 21. listopada 2003. Tomislav Radić
2006. Sve džaba Antonio Nuić
2007. Živi i mrtvi Kristijan Milić
2008. Ničiji sin Arsen Anton Ostojić
2009. Metastaze Branko Schmidt
2010. Neka ostane među nama Rajko Grlić
2011. Kotlovina Tomislav Radić
2012. Pismo ćaći Damir Čučić
2013. Obrana i zaštita Bobo Jelčić
2014. Broj 55 Kristijan Milić
2015. Zvizdan Dalibor Matanić
2016. S one strane Zrinko Ogresta
2017. Kratki izlet Igor Bezinović
2018. Mali Antonio Nuić
2019. Dnevnik Diane Budisavljević Dana Budisavljević
2020. Tereza37 Danilo Šerbedžija

Bilješke

uredi
A.   Iako je festival 26. srpnja 1991. otvoren, a projekcija za tisak filma Krhotine - Kronika jednog nestajanja Zrinka Ogreste održana, festivalsko vijeće pod predsjedavanjem Antuna Vrdoljaka odlučilo je otkazati festival radi protesta protiv nasilja na početku rata u Hrvatskoj. Planiralo se prikazati devet filmova u natjecateljskom programu.[3]
B.  : Ceremonija dodjeljivanja nagrada otkazana je 1994. godine jer je samo jedan hrvatski film napravljen u proteklih 12 mjeseci (Cijena života Bogdana Žižića). Festival je unatoč tomu održan, ali je uobičajeni nacionalni natjecateljski program zamijenjen retrospektivom animiranih filmova u produkciji Zagrebačke škole crtanog filma i selekcijom dokumentaraca, dok je glavni program sadržavao premijere šest američkih popularnih filmova.[5]

Izvori

uredi
Generalni
Specifični

Vanjske veze

uredi