Zubin Mehta

Zubin Mehta je prvu glazbenu poduku dobio od oca Mehlija Mehte, poznatoga indijskoga koncertnoga violinista i utemeljitelja negdašnjega Bombajskog simfonijskog orkestra.^[1] U rodnom je gradu pohađao privatnu osnovnu školu i gimnaziju. Nakon što je, po želji roditelja, upisao studij medicine na Sveučilištu u Bombaju i završio dva semestra, ipak se odlučio za studij glazbe. Stoga je 1954. godine otišao u Beč te se upisao na tamošnju Glazbenu akademiju – današnji Univerzitet za glazbu i scenske umjetnosti (njem. Universität für Musik und darstellende Kunst Wien),^[1][2] gdje je u razredu slavnoga Hansa Swarowskog 1957. godine diplomirao dirigiranje.^[3] Sljedeće je godine pobijedio na 1. Međunarodnom natjecanju dirigenata u Liverpoolu koje organizirao tamošnji Kraljevski filharmonijski orkestar, čime je ujedno zaslužio i jednogodišnji angažman kao asistent dirigenta u tom orkestru.^[2] Do 1961. godine je već ravnao mnogim uglednim svjetskim orkestrima, primjerice Bečkim i Berlinskim filharmoničarima, Izraelskim filharmonijskim orkestrom,^[1] te Njujorškom filharmonijom i Philadelphijskim orkestrom.^[4] Koncerti sa simfonijskim orkestrima Montréala i Los Angelesa rezultirali su i ponudama za stalni angažman,^[2] pa je Mehta od 1961. do 1967. godine obnašao dužnost glazbenog ravnatelja Montrealskoga simfonijskoga orkestra, a od 1962. do 1978. godine bio je angažiran i u Losanđeleskoj filharmoniji, najprije kao asistent, a ubrzo potom i kao šef-dirigent orkestra. Godine 1969. bio je imenovan i glazbenim savjetnikom Izraelskoga filharmonijskoga orkestra, a glazbenim ravnateljem toga orkestra postao je 1977. godine. Četiri godine poslije imenovan je i doživotnim glazbenim ravnateljem Izraelskoga filharmonijskoga orkestra. Mehta je 1978. godine napustio Los Angeles i preuzeo mjesto šefa-dirigenta Njujorške filharmonije: tu je dužnost obnašao punih trinaest godina, najdulje od svih šefova-dirigenata u povijesti toga uglednoga američkoga orkestra. Od 1985. godine glazbeni je ravnatelj opernoga festivala Maggio Musicale Fiorentino u Firenci, gdje je 2006. godine proglašen i doživotnim počasnim dirigentom.^[1][5]

Zubin Mehta je kao operni dirigent debitirao 1963. godine ravnajući izvedbom Tosce Giacoma Puccinija u operi u Montréalu. Od tada do danas dirigirao je u njujorškoj operi Metropolitan, Bečkoj državnoj operi, Kraljevskoj operi u Covent Gardenu, milanskoj Scali, opernim kućama u Chicagu i Firenci te na Svečanim igrama u Salzburgu. U razdoblju od 1998. do 2006. godine bio je i glazbeni ravnatelj Bavarske državne opere u Münchenu. U listopadu 2006. godine ravnao je na svečanom otvorenju Palače umjetnosti “Kraljica Sofija” (valencijsko narječje: Palau de les Arts Reina Sofia) te od tada također obnaša i dužnost predsjednika tamošnjega godišnjeg Mediteranskog festivala (cat. Festival del Mediterrani).^[1]

• Godine 1971. Mehta je s Losanđeleskom filharmonijom snimio glazbu za film 200 Motels američkoga glazbenika i redatelja Franka Zappe.^[2]
• Godine 1990. talijanski je glazbeni producent Mario Dradi ponudio Mehti ravnanje danas legendarnim koncertom trojice tada najpoznatijih tenora (Pavarottija, Dominga i Carrerasa). Mehta je (i) tim nastupom u potpunosti potvrdio svoje veliko dirigentsko umijeće i vlastitu umjetničku karizmu, a ravnao je i sljedećim zajedničkim koncertom trojice tenora održanim u sklopu finala Svjetskoga nogometnoga prvenstva 1994. godine u Los Angelesu.^[2]
• Zubin Mehta je do danas pet puta ravnao Novogodišnjim koncertom Bečkih filharmoničara: 1990., 1995., 1998., 2007. i 2015. godine.^[6]

Za iznimna umjetnička postignuća mnoga su ugledna svjetska sveučilišta Zubinu Mehti dodijelila počasne doktorate.^[4] Mehta je počasni građanin Firence i Tel Aviva^[1] te dobitnik mnogobrojnih nagrada i priznanja uglednih međunarodnih glazbenih i kulturnih institucija među kojima se osobito ističu:

• 1966. – odličje Padma Bhushan vlade Republike Indije za umjetnička postignuća
• 1975. – odličje Commendatore Ordine al Merito della Repubblica Italiana^[7]
• 1981. – Prsten Arthura Nikischa, počasni prsten Bečkih filharmoničara^[4]
• 1981. – Mehta je proglašen doživotnim glazbenim ravnateljem Izraelskoga filharmonijskoga orkestra^[1]
• 1991. – Državna nagrada Izraela za iznimnu odanost Izraelu i Izraelskom filharmonijskom orkestru
• 1991. – odličje Grande Ufficiale Ordine al Merito della Repubblica Italiana^[8]
• 1995. – Nagrada Wolf (1995/96.) za iznimna umjetnička postignuća, humanitarno djelovanje i podršku mladim glazbenicima^[9]
• 1996. – odličje Cavaliere di Gran Croce Ordine al Merito della Repubblica Italiana^[10]
• 1997. – Mehta je proglašen počasnim članom Bečke državne opere^[1]
• 1997. – Veliki srebrni orden za zasluge Republike Austrije (njem. Großes Silbernes Ehrenzeichen für Verdienste um die Republik Österreich)^[11]
• 1999. – nagrada Ujedinjenih naroda za životno djelo te angažman za mir i toleranciju (engl. Lifetime Achievement Peace and Tolerance Award)
• 2001. – odličje Padma Vibhushan vlade Republike Indije za umjetnička postignuća
• 2001. – Mehta je proglašen počasnim dirigentom Bečkih filharmoničara^[1]
• 2001. – orden Legije časti^[12]
• 2001. – orden Commandeur dans l’ordre des Arts et des Lettres francuskoga Ministarstva kulture
• 2001. – Zlatno odličje Grada Beča (njem. Goldenes Ehrenzeichen der Stadt Wien)^[13]
• 2001. – odlikovanje Pro meritis scientiae et litterarum Državnoga ministarstva za znanost, istraživanje i umjetnost Bavarske
• 2004. – Mehta je proglašen doživotnim počasnim dirigentom Minhenske filharmonije^[1]
• 2005. – Orden zasluga za Bavarsku (njem. Bayerischer Verdienstorden)^[14]
• 2006. – Mehta je proglašen počasnim članom Bavarske državne opere i počasnim dirigentom njenoga simfonijskog orkestra^[1]
• 2006. – zlatna medalja München leuchtet – Den Freundinnen und Freunden Münchens^[15]
• 2006. – Mehta je proglašen doživotnim počasnim dirigentom Losanđeleske filharmonije^[1]
• 2006. – Mehta je proglašen doživotnim počasnim dirigentom festivala Maggio Musicale Fiorentino u Firenci^[1][5]
• 2006. – priznanje Centra Kennedy za svekoliko umjetničko djelovanje i trajni doprinos američkoj kulturi
• 2007. – Mehta je proglašen počasnim članom bečkoga Društva prijatelja glazbe^[1][16]
• 2007. – nagrada Sveučilišta Loyola Marymount u Los Angelesu
• 2007. – Nagrada Dan David za iznimna umjetnička postignuća na području glazbe
• 2008. – Praemium Imperiale za iznimna umjetnička postignuća
• 2008. – Bavarski orden kralja Maximiliana za znanost i umjetnost (njem. Bayerischer Maximiliansorden für Wissenschaft und Kunst)^[17]
• 2011. – Nagrada Wilhelm Furtwängler^[18]
• 2011. – nagrada ECHO Klassik za životno djelo^[19]
• 2011. – Mehta dobiva svoju zvijezdu u holivudskoj Ulici slavnih (engl. Hollywood Walk of Fame)
• 2012. – Veliki savezni križ za zasluge (njem. Großes Bundesverdienstkreuz) Savezne Republike Njemačke za iznimna umjetnička postignuća i promicanje suradnje Indije i Njemačke^[1][20]
• 2012. – Počasni križ I. klase za znanost i umjetnost Republike Austrije (njem. Österreichisches Ehrenkreuz für Wissenschaft und Kunst I. Klasse)^[21]
• 2012. – predsjednik Izraela Šimon Peres uručio je Mehti Predsjedničku medalju za osobite zasluge (engl. Presidential Medal of Distinction) za izniman doprinos kulturnom životu Izraela^[22][23]
• 2013. – Predsjednik Indije Pranab Mukherjee dodijelio je Zubinu Mehti nagradu Tagore za izniman doprinos na području kulture^[24]
• 2014. – Mehta je proglašen počasnim dirigentom Berlinske državne kapele (njem. Staatskapelle Berlin)^[1]

• Zubin Mehta (službene stranice) (en)
• LA Philpedia / Music and Musicians Database: Zubin Mehta Arhivirano 2014-12-31 na Wayback Machine-u (en) (životopis)
• allmusic.com – Zubin Mehta (en) (životopis i diskografija)
• Discogs.com – Zubin Mehta (diskografija)
• www.bruceduffie.com – Conductor Zubin Mehta. Two Conversations with Bruce Duffie (en)
• Zubin Mehta na sajtu IMDb (en)