Idi na sadržaj

Alergen

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Polenova zrnca mnogih biljaka ubrajaju se među najčešće okolinske alergene

Alergeni su tip antigena koji proizvodi nenormalno snažan imunski odgovor u kojem se imunski sistem bori protiv uočene prijetnje koja bi u protivnom bila štetna za tijelo. Takve reakcije se nazivaju alergije.

Tehnički gledano, alergen je antigen koji je sposoban stimulirati preosjetljivost tipa I kod atopijskih osoba putem odgovora imunoglobulina E (IgE ).[1] Većina ljudi ispoljava značajne odgovore imunoloblobina E samo kao odbranu od parazitskij infekcija. Međutim, neke osobe mogu reagirati na mnoge uobičajene antigene iz okruženja. Ta se nasljedna predispozicija naziva atopija. U atopijskih osoba, neparazitski antigeni podstiču neprimjerenu proizvodnju IgE, što dovodi do preosjetljivosti tipa I.

Osjetljivost uveliko varira od jedne do druge osobe (ili od jedne do druge životinje). Osjetljivim pojedincima može biti alergen vrlo širok spektar supstanci.

Tipovi alergena

[uredi | uredi izvor]

Alergeni se mogu naći u različitim izvorima, kao što su prašina, polen, kućni ljubimci perut ili čak matična mliječ.[2] Alergije na hranu nisu tako česte, ali neke namirnice kao što su kikiriki (mahunarke), orasi, plodovi mora i školjke su uzrok ozbiljnih alergija kod mnogih ljudi. Službeno, Uprava za hranu i lijekove SAD prepoznaje osam namirnica kao uobičajene za alergijske reakcije u velikom dijelu osjetljive populacije. Uključuju kikiriki, orašaste plodove, jaja, mlijeko, školjke, ribe, pšenicu i njihove derivate, soju i njene derivate, kao i sulfite (na bazi hemijskih sastojaka, koji se često nalaze u aromama i bojama u hrani) od 10 ppm i više. U drugim zemljama, s obzirom na razlike u genetičkim profilima građana i različitoj razini izloženosti određenoj hrani zbog različitih prehrambenih navika, "službeni" popis alergena je promijenjen.

Kanada prepoznaje svih osam alergena koje su priznale SAD, a takođe prepoznaje i sjeme sezama,[3][4] Evropska unija dodatno prepoznaje ostale žitarice koje sadrže gluten kao i celer i leću.

Još jedan alergen je urushiol, smola u produkciji otrovnog bršljana i otrovni hrast, što uzrokuje osip poznat kao urushiolom izazvani kontaktni dermatitis promjenom konfiguracije ćelija kože tako da ih imunski sistem više ne prepoznaje kao dio sopstvenog tijela. Razno drveće i proizvodi od drveta, poput papira, kartona, MDF-a, također mogu uzrokovati blage do jake simptome alergije, dodirom ili udisanjem piljevine, a poput astme i osipa na koži.[5]

Alergijsku reakciju može izazvati bilo koji oblik direktnog kontakta s alergenom – konzumiranjem hrane ili pića osjetljivih na gutanje, udisanje polena, parfema ili peruti kućnog ljubimca ili četkanje dijela tijela protiv izazivanja biljne alergije (direktan kontakt). Ostali uobičajeni uzroci ozbiljne alergije su ubodi osa,[6]mravi[7] i ubodi pčela,[8] penicilin, i alergija na lateks. Izuzetno ozbiljan oblik alergijske reakcije naziva se anafilaksa. Jedan oblik liječenja je primjena sterilnog epinefrina osobi koja doživljava anafilaksu, što suzbija prekomjernu reakciju tijela na alergen i omogućava prenošenje pacijenta u medicinsku ustanovu.

Uobičajeni alergeni

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Spisak alergija
Polenova zrnna pod skenirajućim elektronskim mikroskopom. Polen je veoma čest alergen.
Grinja iz kućne prašine, njen izmet i hitin su uobičajeni alergeni u kući
Uobičajeni alergeni iz hrane

Osim stranih proteina u stranom serumu (od transfuzije krvi) i vakcina, uobičajene alergene uključuju:

Sezonska alergija

[uredi | uredi izvor]

Sezonski simptomi alergija obično se javljaju tokom određenih dijelova godine, obično tokom proljeć, ljeta ili jeseni, kada je izvjesno da se stablašice ili trave oprašuju. To zavisi od vrste drveća ili trave. Naprimjer, neka stabla poput hrasta, brijesta i javora oprašuju se u proljeće, dok trave poput Cynodon dactylon, timusa i voćnjaci opraštaju ljeti.[11][12][13]

Alergija na travu uglavnom je povezana sa groznicom od sijena, jer su njeni simptomi i uzroci nekako slični jedni drugima. Simptomi uključuju alergijski rinitis, koji uzrokuje kihanje i curenje iz nosa, kao i alergijski konjuktivitis, koji uključuje suzenje i svrbež u očima. Također se može osjetiti početno škakiljanje na svodu usta ili u stražnjem dijelu grla.

Također, ovisno o sezoni, simptomi mogu biti jači i ljudi mogu imati kašljanje, piskanje i razdražljivost. Nekoliko ljudi čak postane depresivno, gubi apetit ili imaju problema sa spavanjem. Štaviše, budući da sinusi mogu takođe biti zagušeni, neki ljudi dožive glavobolju.

Ako su oba roditelja u prošlosti patila od alergija, postoji 66% šanse da osoba-potomak pati od sezonskih alergija, a rizik se smanjuje na 60% ako je samo jedan roditelj patio od alergije. Imunski sistem također ima snažan utjecaj na sezonske alergije, jer različito reagira na različite alergene poput polena. Kad alergen uđe u tijelo predisponiranih za alergije, on pokreće imunsku reakciju i proizvodnju antitijela. Ta antitijela za alergene migriraju u mastocite koji služe za nos, oči i pluća. Kada alergen uđe u nos više od jednom, mastociti oslobađaju niz hemikalija ili histamina koji iritiraju i upale vlažne nosne membrane i proizvode simptome alergijske reakcije: ogrebotine u grlu, svrbež, kihanje i vodnjikav oči. Neki simptomi koji razlikuju alergiju od prehlade uključuju:

  • Nema groznice;
  • Sluzokožne sekrecije su cureće i bistre;
  • Kihanja koja se pojavljuju u brzim slijedovima;
  • Svrab u grlu, ušima i nosu;
  • Ovi simptomi obično traju duže od 7-10 dana.

Među sezonskim alergijama postoje i neki alergeni koji se udružuju i proizvode novu vrstu alergije. Naprimjer, alergični na polen iz trave stupaju u reakciju s proteinima alergije na hranu u povrću poput luka, zelene salate, mrkve, celera i kukuruza. Uz to, srodnici alergena polena breze poput jabuke, grožđa, breskve, celera i marelice stvaraju jak svrab u ušima i grlu. Alergija na cvijetni polen donosi unakrsnu reaktivnost između različitih vrsta poput maslina, stabla jasena i alergena ruskih maslina. U nekim seoskim područjima postoji još jedan oblik sezonske alergije na travu, koji kombinira čestice polena iz zraka pomiješane s plijesnima.

Najnovija istraživanja sugeriraju da bi ljudi mogli razviti alergije kao obranu protiv borbe protiv parazita. Prema imunologu Univerziteta Yale, dr Ruslanu Medzhitovu, proteazni alergeni cijepaju iste senzorske proteine koji su evoluirali u otkrivanju proteaza koje proizvode parazitski crvi. Pored toga, novi izvještaji o sezonskim alergijama pod nazivom „Ekstremne alergije i globalno zagrijavanje“ otkrilo su da se mnogi izazivači alergija pogoršavaju zbog klimatskih promjena. Čak 16 saveznih država u SAD imenovano je „žarištima alergena“ za velika povećanja alergena polena drveća ako se zagađenje globalnim zagrevanjem stalno povećava. Stoga su istraživači iz ovog izvještaja tvrdili da je globalno zagrijavanje loša vijest za milione astmatičara u Sjedinjenim Državama čije napade astme pokreću sezonske alergije. Doista, sezonske alergije su jedan od glavnih pokretača astme, uz prehladu ili gripu, dim cigarete i vježbanje. Naprimjer, u Kanadi do 75% astmatičara ima i sezonske alergije.

Dijagnoza sezonske alergije

[uredi | uredi izvor]

Na osnovu simptoma koji se vide kod pacijenta, odgovorima datim u pogledu procjene simptoma i fizičkog pregleda, liječnici mogu postaviti dijagnozu kako bi utvrdili ima li pacijent sezonsku alergiju. Nakon provođenja dijagnoze, liječnik je u stanju naći glavni uzrok alergijske reakcije i preporučiti liječenje koje treba slijediti. Da bi se utvrdio uzrok, moraju se napraviti dva ispitivanja: krvni test i kožni test. Alergolozi rade kožne testove na jedan od dva načina: ili stavljanjem neke pročišćene tečnosti alergena na kožu i ubadaju područje malom iglom; ili ubrizgavanjem male količine alergena ispod kože.

Dostupni su i alternativni alati za prepoznavanje sezonskih alergija, kao što su laboratorijski testovi, slikovni testovi i nazalna endoskopija. U laboratorijskim testovima, liječnik će uzeti nazalni bris i mikroskopski će ga ispitati zbog faktora koji mogu ukazivati na uzrok: povećani broj eozinofila (bijelih krvnih zrnaca), što ukazuje na alergijsko stanje. Ako postoji veliki broj eozinofila, može doći do alergije.

Drugi laboratorijski test je krvni test za IgE (proizvodnja imunoglobulina), poput radioalergosorbenskog testa (RAST) ili najnovijih testova na enzim alergosorbent (EAST), koji se primjenjuje za otkrivanje visokog nivoa specifičnog za alergen IgE, kao odgovor na određene alergene. Iako su krvni testovi manje precizni od kožnih, mogu se izvesti na pacijentima koji ne mogu proći kožno testiranje. Slikovni testovi mogu biti korisni za otkrivanje sinusitisa kod ljudi koji pate od hroničnog rinitisa, a mogu djelovati i kada su drugi rezultati ispitivanja dvosmisleni. Postoji i nazalna endoskopija, gdje se kroz nos malom kamerom ubacuje cijev za pregled prolaza i pregled nepravilnosti u strukturi nosa. Endoskopija se može koristiti za neke slučajeve hroničnog ili neodgovarajućeg sezonskog rinitisa.

Gljivični alergeni

[uredi | uredi izvor]

U 1952, opisane su bazidiospore kao mogući alergeni u zraku Oni smatraju da je glavni izvor u zraku alergena. Bazidospornee porodice uključuju gljive, hrđe, konidiospore, i puhare. Spore iz gljiva u zraku dostižu razinu uporedivu s plijesni i polenom. Razina respiratorne alergije na gljive iznosi čak 30 posto osoba sa alergijskim poremećajem, ali vjeruje se da su manje od 1 posto alergija na hranu.[14][15] Smatraju se glavnim izvorom alergena u zraku.[16][17][18][19] Studija je otkrila da je 27 posto pacijenata bilo alergično na ekstrakte micelije bazidiomiceta, a 32 posto alergičnih na ekstrakte basidiospora, pokazujući tako visoku učestalost osjetljivosti na gljivice kod osoba sa sumnjom na alergije.[20][21][22]

U Kanadi je nađeno da je za 8% dece koja su pohađala klinike za alergiju alergična na basidiospore roda Ganoderma. Ostali značajni gljivičnih alergene uključuju rodova Aspergillus i Alternaria, penicilinske porodice.

Neki gljivične zrakom prenosivih alergen kao što su od Coprinus comatus povezani su s pogoršanjem ekcemaskog oštećenja kože.

Liječenje

[uredi | uredi izvor]

Liječenje uključuje lijekove bez recepta, antihistaminike, dekongestante za nos, alergijske snimke i alternativnu medicinu. U slučaju nazalnih simptoma, obično su prva opcija antihistaminici. Mogu se uzimati zajedno sa pseudoefedrinom, kako bi se olakšao začepljen nos i oni mogu zaustaviti svrbež i kihanje. Neke opcije bez recepta su i Benadryl i Tavist. Međutim, ovi antihistaminici mogu prouzrokovati ekstremnu pospanost, pa se savjetuje da pacijenti ne rade na teškim mašimama ili da voze dok uzimaju ovu vrstu lijekova. Ostale nuspojave uključuju suha usta, zamagljen vid, zatvor, poteškoće sa mokrenjem, zbunjenost i opuštenost. Tu je i novija druga generacija antihistaminika koja se uglavnom klasificira kao "nesedativni antihistaminici" ili protiv pospanosti, koji uključuju cetirizin, loratadin i feksofenadin.

Primjer nazalnih dekongestiva je pseudoefedrin, a njegovi popratni efekti uključuju nesanicu, anksioznost (neraspoloženje) i otežano mokrenje. Neki drugi sprejevi za nos dostupni su na recept, uključujući Azelastin i Ipratropium. Neke od njihovih nuspojava uključuju pospanost. Za simptome oka važno je prvo isprati oči običnim sjenilom za oči kako bi se smanjila iritacija. Tokom epizoda konjuktivitisa, n bi se trebale nositi kontaktne leće. Liječenje tipa imunoterapija protiv alergena uključuje primjenu doza alergena kako bi se tijelo naviklo na indukciju specifične dugotrajne tolerancije.[23][24][25][26]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Goldsby, Richard A.; et al. Immunology (5th izd.). New York: W.H. Freeman.
  2. ^ Rosmilah, M; et al. (decembar 2008). "Characterization of major allergens of royal jelly Apis mellifera". Trop Biomed. 25 (3): 243–51. PMID 19287364.
  3. ^ "Health Canada: Food Allergies". 26. 7. 2004. Arhivirano s originala, 14. 6. 2007. Pristupljeno 9. 6. 2007.
  4. ^ "CFIA: Revised Labelling Regulations for Food Allergens, Gluten Sources and Sulphites (Amendments to the Food and Drug Regulations)". Arhivirano s originala, 22. 2. 2011. Pristupljeno 28. 2. 2011.
  5. ^ .wood-database.com / http://www .wood-database.com / Provjerite vrijednost parametra |url= (pomoć). Parametar |title= nedostaje ili je prazan (pomoć)
  6. ^ Aparecido dos Santos-Pinto, José Roberto; Delazari dos Santos, Lucilene; Arcuri, Helen Andrade; Ribeiro da Silva Menegasso, Anally; Pêgo, Paloma Napoleão; Santos, Keity Souza; Castro, Fábio Morato; Kalil, Jorge Elias; De-Simone, Salvatore Giovanni (januar 2015). "B-cell linear epitopes mapping of antigen-5 allergen from Polybia paulista wasp venom". Journal of Allergy and Clinical Immunology. 135 (1): 264–267.e8. doi:10.1016/j.jaci.2014.07.006.
  7. ^ Zamith-Miranda, Daniel; Fox, Eduardo G. P.; Monteiro, Ana Paula; Gama, Diogo; Poublan, Luiz E.; de Araujo, Almair Ferreira; Araujo, Maria F. C.; Atella, Georgia C.; Machado, Ednildo A. (decembar 2018). "The allergic response mediated by fire ant venom proteins". Scientific Reports. 8 (1). doi:10.1038/s41598-018-32327-z. ISSN 2045-2322.
  8. ^ Lima, P. R. de; Brochetto-Braga, M. R. (2003). "Hymenoptera venom review focusing on Apis mellifera". Journal of Venomous Animals and Toxins Including Tropical Diseases. 9 (2). doi:10.1590/S1678-91992003000200002. ISSN 1678-9199.
  9. ^ Bublin M; Radauer C; Wilson IBH; Kraft D; Scheiner O; Breiteneder H; Hoffmann-Sommergruber K (2003). "Cross-reactive N-glycans of Api g 5, a high molecular weight glycoprotein allergen from celery, are required for immunoglobulin E binding and activation of effector cells from allergic patients". FASEB Journal. 17 (12): 1697–9. doi:10.1096/fj.02-0872fje. PMID 12958180. Arhivirano s originala, 4. 1. 2007.
  10. ^ Zug KA, Warshaw EM, Fowler JF Jr, Maibach HI, Belsito DL, Pratt MD, Sasseville D, Storrs FJ, Taylor JS, Mathias CG, Deleo VA, Rietschel RL, Marks J.|year=2009| Patch-test results of the North American Contact Dermatitis Group 2005–2006. Dermatitis,20(3):149-60.
  11. ^ "Seasonal Allergy — What to Know". Arhivirano s originala, 14. 4. 2010. Pristupljeno 9. 4. 2010.
  12. ^ "Seasonal Allergies". Arhivirano s originala, 12. 4. 2010. Pristupljeno 9. 4. 2010.
  13. ^ Seasonal allergies: Something to sneeze at Arhivirano 2. 9. 2010. na Wayback Machine CBS News. Retrieved on 31 August 2010
  14. ^ Hasnain, SM.; Wilson, JD.; Newhook, FJ. (maj 1985). "Fungal allergy and respiratory disease". N Z Med J. 98 (778): 342–6. PMID 3858721.
  15. ^ Levetin, E. (april 1989). "Basidiospore identification". Ann Allergy. 62 (4): 306–10. PMID 2705657.
  16. ^ Horner, WE.; Lopez, M.; Salvaggio, JE.; Lehrer, SB. (1991). "Basidiomycete allergy: identification and characterization of an important allergen from Calvatia cyathiformis". Int Arch Allergy Appl Immunol. 94 (1–4): 359–361. doi:10.1159/000235403. PMID 1937899.
  17. ^ Sprenger, JD.; Altman, LC.; O'Neil, CE.; Ayars, GH.; Butcher, BT.; Lehrer, SB. (decembar 1988). "Prevalence of basidiospore allergy in the Pacific Northwest". J Allergy Clin Immunol. 82 (6): 1076–1080. doi:10.1016/0091-6749(88)90146-7. PMID 3204251.
  18. ^ Koivikko, A.; Savolainen, J. (januar 1988). "Mushroom allergy". Allergy. 43 (1): 1–10. doi:10.1111/j.1398-9995.1988.tb02037.x. PMID 3278649.
  19. ^ Santilli, J.; Rockwell, WJ.; Collins, RP. (septembar 1985). "The significance of the spores of the Basidiomycetes (mushrooms and their allies) in bronchial asthma and allergic rhinitis". Ann Allergy. 55 (3): 469–71. PMID 4037433.
  20. ^ Lehrer, SB.; Lopez, M.; Butcher, BT.; Olson, J.; Reed, M.; Salvaggio, JE. (septembar 1986). "Basidiomycete mycelia and spore-allergen extracts: skin test reactivity in adults with symptoms of respiratory allergy". J Allergy Clin Immunol. 78 (3 Pt 1): 478–485. doi:10.1016/0091-6749(86)90036-9. PMID 3760405.
  21. ^ Weissman, DN.; Halmepuro, L.; Salvaggio, JE.; Lehrer, SB. (1987). "Antigenic/allergenic analysis of basidiomycete cap, mycelia, and spore extracts". Int Arch Allergy Appl Immunol. 84 (1): 56–61. doi:10.1159/000234398. PMID 3623711.
  22. ^ Liengswangwong, V.; Salvaggio, JE.; Lyon, FL.; Lehrer, SB. (maj 1987). "Basidiospore allergens: determination of optimal extraction methods". Clin Allergy. 17 (3): 191–8. doi:10.1111/j.1365-2222.1987.tb02003.x. PMID 3608137.
  23. ^ "Seasonal Allergies". Arhivirano s originala, 15. 4. 2010. Pristupljeno 9. 4. 2010.
  24. ^ "Non-Sedating or Anti-Drowsy Antihistamine Tablets". Arhivirano s originala, 11. 4. 2010. Pristupljeno 9. 4. 2010.
  25. ^ Van Overtvelt L. et al. Immune mechanisms of allergen-specific sublingual immunotherapy. Revue française d’allergologie et d’immunologie clinique. 2006; 46: 713–720.
  26. ^ "Allergy shots". Arhivirano s originala, 22. 4. 2010. Pristupljeno 9. 4. 2010.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Alergen
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Alergen&oldid=3498877"