Argo (2012)

Argo
Originalni poster za film
Režiser	Ben Affleck
Producent	Ben Affleck George Clooney Grant Heslov
Scenarist(i)	Chris Terrio (prema romanu Tony Mendez)
Uloge	Ben Affleck Bryan Cranston Alan Arkin John Goodman Victor Garber Tate Donovan Clea DuVall
Muzika	Alexandre Desplat
Žanr	drama, triler
Kinematografija	Rodrigo Prieto
Montaža	William Goldenberg
Produkcija	GK Films Smokehouse Pictures Warner Bros.
Distributer	Warner Bros. InterCom Netflix
Premijera	12. oktobar 2012.
Trajanje	120 minuta
Zemlja	SAD
Jezik	engleski
Budžet	44,5 miliona $
Zarada	136 miliona $[1]

Argo je američki dramski triler snimljen 2012. u režiji Bena Afflecka koji ujedno tumači i glavnu ulogu u filmu. Bio je nominiran za 7 Oscara a osvojio ih je ukupno 3 i to onaj za najbolji film.^[1] Tony Mendez (Ben Affleck), je specijalista za oslobađanje osoblja iz neprijateljskog okruženja u saradnji sa CIA-om. Mendez je došao na ideju predstavljanja šest talaca kao kanadska filmska ekipa u Iranu koji rade na izviđanju mjesta za snimanje lažnog naučno-fantastičnog filma pod nazivom "Argo". Da bi doprinijeli vjerodostojnosti, oni regrutiraju Johna Chambersa (koji je radio šminku za film iz 1968. "Planeta majmuna") kao i druge holivudske djelatnike da osnuju ekipu za snimanje. Prizori su snimani na lokaciji Burbanka a Warner Bros je bio zadužen za objavljivanje filma. Misija "Argo" je bila obznanjena 1997. od strane predsjednika Clintona, što je dovelo do objavljivanja članka Joshuaha Bearmana 2007. u listu Wired, koji je kasnije prilagoden za scenario Chrisa Terria.^[2]

Film počinje s kratkom historijom Perzijskog carstva, pa sve do modernih vremena, kada je iransko vodstvo svrgnuto 1953, uz pomoć SAD-a i Velike Britanije. Prozapadni šah preuzeo je vodstvo u zemlji i to je trajalo sve do 1979, kada je srušen usljed velike ogorčenosti naroda zbog njegovih stalnih nastojanja da pozapadnjačiti zemlju i zbog njegovih represivnih mjera. Ajatolah Homeini je preuzeo kontrolu nad čelništvom zemlje. Šah je prognan u Egipat, a kasnije je otišao u SAD radi liječenja raka. Iako je predsjednik Carter dozvolio šahu da dođe u SAD zbog humanitarnih razloga, narod Irana je to vidio kao dolijevanje goriva za antiameričku vatru.

4. novembra 1979, militanti su protestovali ispred američke ambasade u Teheranu. Oni zahtijevaju da se Šah vrati u Iran kako bi mu se sudilo. Kada su neki od protestanata uspjeli preskočiti ogradu, izdata je naredba za početak uništavanja svih dokumenata ambasade od kojih su neki bili isjeckani and neki spaljeni. Oprema je također bila uništena. Šef sigurnosti ambasade pokušava izaći vani da urazumi militante, ali on je odmah bio zarobljen i odveden kao talac. Marinci zaduženi za čuvanje ambasade bili su naoružani, ali njihov zapovjedink ih upozorava da ne pucaju ni u koga. Oni ograničavaju svoje napore na upotrebu suzavca, ali kad su lanci na vanjskim vratima bili presječeni, militanti zauzimaju ambasadu i uzimaju 66 od ukupno 72 diplomata i osoblje kao taoce. Šestero članova osoblja, bili su u zgradi sa direktnim izlazom na ulicu, i bili su u mogućnosti pobjeći i sakriti se u kuću kanadskog ambasadora Kena Taylora (Victor Garber). Četrnaestero talaca kasnije su bili pušteni, uglavnom zato što su bili iz zemalja koje su smatrali da su bile pod represijom od strane SAD-a, ili iz zdravstvenih razloga.

Jedan od militanata pronalazi plakat sa slikom ajatolaha s nekoliko pikado strelica u njemu, time povećavajući gnjev još više. U sljedećim danima, sedmicama i mjesecima, taoci sa povezom preko očiju paradirali su ispred TV kamera i podrugljive gomile. Oni nisu smjeli govoriti ni čitati, i rijetko im je bilo dopušteno da mijenjaju odjeću. Tokom krize vladala je zastrašujuća neizvjesnost o njihovoj sudbini: taoci nikad nisu znali hoće li biti mučeni, ubijeni ili oslobođeni. Šezdeset devet dana krize, kanađanima sve više smeta prisustvo šest amerikanaca u njihovoj ambasadi. Pronose se glasine da su iranci zaposlili iransku djecu da kroz mukotrpan proces poslažu isjeckane dokumente. Samo je pitanje vremena kada će shvatiti da nije sve osoblje ambasade na broju i da rekonstruiraju sve fotografije, tako da znaju koga će tražiti. Sa situacijom vezanom za šest bjegunaca koja je još uvijek bila tajna, američki State Department počinje istraživati mogućnosti njihovog "izvlačenja" iz Irana. Tony Mendez (Ben Affleck), stručnjak za operacije CIA-e je pozvan na savjetovanje. Mendez kritizira sve iznesene prijedloge, ali ni on također nema bolji plan da ponudi. Jednog dana kada je kod kuće gledao film, "Bitka za Planetu majmuna" na TV-u zajedno sa svojim sinom, pala mu je na pemet ideja da se bjegunci predstave kao kanadska filmska ekipa koja izviđa "egzotična" mjesta u Iranu za njihov novi naučno fantastični film. To bi im pružilo legitiman razlog za napuštanje zemlje.

Mendez i njegov šef Jack O'Donnell (Bryan Cranston) kontaktiraju Johna Chambersa (John Goodman), holivudskog šminkera koji je prethodno izrađivao maske za CIA-u. Shvativši da će im trebati potpuni legitimitet da naprave plan što uvjerljivijim, Chambers kontaktira filmskog producenta Lestera Siegela (Alan Arkin). U početku skeptičan, Siegel ipak na kraju pristaje pomoći i zajedno osnivaju lažni filmski studio, "Studio 6," objavljuju svoje planove, i uspješno postavljaju lažni Argo kao "naučno fantastični film" u stilu Ratova zvijezda, kako bi doprinijeli vjerodostojnosti priče. Student-militanti prijete da sude taocima kao špijunima i da im dodijele odgovarajuće kazne. Oni su otišli toliko daleko da je manja grupa talaca bila vezana sa povezima na očima, te su bili poredani za strijeljanje. Oružje se ispaljuje ali naprazno, pa se to ispostavilo kao okrutna prevara. Izvanredno stanje dolazi na snagu u Iranu, pod vlašću ajatolaha, gdje su opozicijski članovi, u nekim slučajevima bili strijeljani ili obješeni o građevinske dizalice, bili suđeni na pristranim sudovima.

Napetosti rastu nakon što iranska domaćica u kanadskoj ambasadi počinje postavljati pitanja o šestero "gostiju", šta je razlog zašto oni nikada ne napuštaju boravište. Pošto nudi najbolje od svih drugih lošijih prijedloga za spašavanje šest amerikanaca, Mendez je najzad dobio odobrenje od državnog sekretara za nastavak svog fiktivnog filmskog plana. On putuje u Iran, preko Istanbula. Predstavljajući se kao producent za Argo, Mendez ulazi u Iran i povezuje se sa šest bjegunaca. On im daje kanadske pasoše i lažne identitete i priprema ih za prolaz kroz osiguranje aerodroma, kada za to dođe vrijeme. Iako sa malo povjerenja u Mendezov plan, oni nevoljko pristaju, znajući da i Mendez riskira svoj vlastiti život, i uvjereni su da je to njihov jedini izbor. Svako od njih šestero je zadužen za novi identitet, koji uključuje upotrebu maski i pamćenje detalja o njihovim novim ličnim podacima.

Plan je da grupa izađe u javnost na jedan dan i obiđu lokalni bazar kao potencijalno mjesto snimanja filma. Namjera je bila da se stekne povjerenje u njihovu priču, a onda će napustiti zemlju sljedećeg dana. Posjeta bazaru se komplikuje kada lokalni poduzetnik napada na jednu od žena iz grupe koja je fotografisala. Srećom, njihov iranski vodič uspijeva da ih odvede podalje od sve neprijateljskije gomile, ali sve to je bilo vrlo traumatično za njih. Kada se saznalo da je predsjednik Carter odobrio vojnu akciju pod nazivom Delta Force u cilju spašavanja 52 taoca, Mendezu je preneseno preko O'Donnella da je njegova manja operacija otkazana, kako bi se izbjegli bilo kakvi mogući sukobi. Mendez je bijesan. Osjećajući se lično odgovornim za sudbinu talaca, on odlučuje da nastavi dalje s planom. Te noći, Mendez i šest bjegunaca utapaju se u alkohol u pokušaju da smire živce i pripreme se za bijeg ili smrt sljedećeg dana.

Sljedećeg jutra, Mendez naziva O'Donnella sa sigurnog telefona i kaže mu da ne odustaje od plana, i zatim prekida vezu prije nego ga je O'Donnell pokušao odgovoriti od toga. O'Donnell je prisiljen da obavijesti državnog sekretara i ministra odbrane o Mendezovoj odluci, i na kraju predsjednika Cartera, koji jedini može da odobri kupovinu karata leta Swissaira iz Teherana, za Mendeza i šestero bjegunaca. Jedan iranski obavještajac dolazi da posjeti domaćicu u kanadskoj ambasadi. Srećom, njena priča pruža zaštitu za šestorku iz ambasade, pošto ona lažno tvrdi da su bjegunci u rezidenciji bili samo dva dana. Ona sada mora pronaći izlaz iz zemlje zbog vlastite sigurnosti (odlazi u Irak). Kanadski ambasador i njegova supruga odlaze na aerodrom odmah nakon Mendeza i njegove grupe.

Napetost raste na aerodromu. Kada su došli da ovjere karte, agent ne uspijeva da pronađe rezervacije. Predsjednik Carter je upravo bio u procesu ponovnog odobravanja Mendezove misije. Pošto Mendez nije bio u mogućnosti da sazna za to, on traži od agenta da ponovo provjeri. Ovaj put, njihove rezervacije se pojavljuju i oni dobivaju karte za ukrcavanje u avion. Na sljedećoj provjeri pasoša, skeptični službenik ne želi da im odobri putovanje, jer ne postoji originalni dokument o tome da su stigli u Iran dva dana prije, pošto samo imaju kopije s njima. Službenik se predomišlja kad dobija pismo od iranskog ministra kulture. To pismo je bilo ovlaštenje za grupu da dođu u Iran. Kad se grupa približila trećoj liniji provjere, član iranske Revolucionarne garde provjerava pasoše i karte. On uvodi njih šestero u obližnju sobu. Stražar je također sumnjičav oko njihovog identiteta i razloga njihove posjete. Jedan od bjegunaca govori perzijski i ulazi u dijalog sa stražarom i objašnjava mu ko su oni i njihov razlog za posjetu Iranu. On mu pokazuje kopije nekih od filmova i kopiju novinskogo oglasa za film. Mendez predaje stražaru posjetnicu za lažnu filmsku kompaniju iz Los Angelesa, i kaže mu da oni mogu potvrditi autentičnost grupe.

Stražar provjerava novine i bira telefonski broj sa kartice. Međutim, Siegel i Chambers su kasnili pri povratku u njihovu kancelariju zbog nekog snimanja filma koje se odvijalo na susjednoj pozornici. Upravo kad je htio spustiti slušalicu, Chambers odgovara. Stražar pita da li može razgovarati sa Mendezom. Chambers kaže da je Mendez otputovao na izviđanje. Stražar prekida vezu i vraća se nazad te dopušta grupi da se ukrcaju u avion. U međuvremenu, djeca uspješno sastavljaju sliku jednog od šestorice koja je potpuno odgovarala tajnoj fotografiji čovjeka snimljenog u bazaru dan prije. Revolucionarna garda juri prema kanadskoj ambasadi ali tamo ne zatiču nikoga i sva oprema je uništena.

Grupa ulazi u avion neposredno prije nego što su iranski stražari na aerodromu bili obaviješteni o prevari. Dok je avion odlazio na zaletnu pistu, dva iranska policijska automobila i jedan kamion pun pripadnika Revolucionarne garde pokušavaju da zaustave polijetanje. Avion je bio prebrz za njih i ne uspijevaju da ga zaustave. Mendez i taoci osjećaju olakšanje tek kada su napustili zračni prostor Irana. To je bio 87 dan talačke krize.^[1]

• Ben Affleck – Tony Mendez
• Bryan Cranston – Jack O'Donnell
• Alan Arkin – Lester Siegel
• John Goodman – John Chambers
• Victor Garber – Ken Taylor
• Tate Donovan – Bob Anders
• Clea DuVall – Cora Lijek
• Scoot McNairy – Joe Stafford
• Rory Cochrane – Lee Schatz
• Christopher Denham – Mark Lijek
• Kerry Bishé – Kathy Stafford
• Kyle Chandler – Hamilton Jordan
• Chris Messina – Malinov
• Željko Ivanek – Robert Pender
• Titus Welliver – Bates^[1]

• Oskar za najbolji film
• William Goldenberg - Oskar za najbolju montažu
• Chris Terrio - Oskar za najbolji adaptirani scenarij

• Najbolji film
• Ben Affleck - najbolja režija
• William Goldenberg - najbolja montaža

• Najbolji film - drama
• Ben Affleck - najbolja režija^[1]

Argo se suočava sa kritikama zbog svoje navodne historijske netačnosti, tvrdeći da su britanske i novozelandske ambasade okrenule leđa američkim bjeguncima. "Moja prva reakcija kada sam čuo o ovome ispunila me je bijesom", rekao je Sir John Graham, tadašnji britanski ambasador u Iranu. "Još uvijek sam jako uznemiren da je filmska ekipa toliko iskrivila činjenice."

Affleckov triler je zabranjen u Iranu, gdje je službeno ocijenjen kao "anti-iranski". Mohammad Hosseini, ministar kulture i islamskog savjetovanja, opisao ga je kao "uvredljiv čin" motiviran "zlim namjerama".^[3]

• Riječ "Argo" dolazi iz grčke mitologije. To je bio brod kojim su Jason i Argonautiplovili da bi spasili zlatnu vunu.
• Da bi film podsjećao na 1970-te, Ben Affleck ga je snimao kao regularan film, potom je sjekao kadrove napola, te bi ih uvećavao za 200% što je umanjilo oštrinu slike. On je također kopirao pokrete kamere i užurbane prizore kancelarija iz filma Svi predsjednikovi ljudi za sekvence koje prikazuju sjedište CIA-e, za eksterijere Los Angelesa, on je posudio scene iz filma Ubistvo kineskog kladioničara.
• Poznato je da su ambasade Velike Britanije i Novog Zelanda odbile šestoro bjegunaca, ostavljajući kanadsku ambasadu kao jedino utočište. Ustvari britanska ambasada pružila im je sklonište na nekoliko dana, ali svi su se složili da je kanadska ambasada najsigurnija i najpogodnija pa su se oni tamo preselili. Službenik ambasade Novog Zelanda ih je prebacio a britanska ambasada je pomagala ostalim amerikancima koji su se zatekli u zemlji u to vrijeme. Ben Affleck je izjavio da je namjerno odstupio od stvarnih događaja kako bi se ubrzao tempo i povećala napetost.
• U intervjuu sa Piersom Morganom, bivši američki predsjednik Jimmy Carter izjavio je kako vjeruje da je film bio "velika drama" i zasluženo je osvojio Oscara za najbolji film. Međutim, Carter napominje da iako je "90 posto doprinosa u idejama i izvršenju plana bio kanadski," film "daje gotovo cijeli kredit američkoj CIA-i. Ne rečunajući ovaj propust, film je vrlo dobar", Carter je dalje rekao, pohvaljujem bivšeg kanadskog ambasadora Kena Taylora za njegovu ulogu u rješavanju krize talaca u Iranu. "Glavni junak, po mom mišljenju, bio je Ken Taylor, koji je organizirao cijeli proces".
• John Goodman se pojavio u dva uzastopna oskarovca za najbolji film: Umjetnik i Argo. U oba filma glumi čovjeka koji je zaposlen u holivudskoj industriji, u Umjetniku je bio producent, a u Argu je bio šminker.
• Zajedno sa filmom Gigi, Argo je film sa najkraćim naslovom (četiri slova) a dobitnik je Oscara za najbolji film. Oskarovac sa najdužim naslovom je Gospodar prstenova: Povratak kralja.
• Puške koje nose pripadnici iranske Revolucionarne garde u filmu su G3-A4, varijanta njemačkih HK G3 pušaka lokalno proizvedenih u Iranu. Filmski producenti su se očito odupirali iskušenju da koriste AK-47 puške koje im je bilo lahko pronaći, jer su te puške koristili pripadnici iranske Revolucionarne garde, ali samo par godina nakon talačke krize, tokom rata s Irakom.
• Ben Affleck je izjavio da je filmska ekipa imala neograničen pristup CIA-inom stvarnom sjedištu, kako za interijere tako i za eksterijere, te da zahvalnost za tu privilegiju pripada Tonyju Mendezu, penzionisanom agentom CIA-e kojeg je portretirao Affleck.
• Dom Lestera Siegela u filmu je ustvari vila glumice Zsa Zsa Gabor na Beverly Hillsu. Zsa Zsa, koja je bila kod kuće za vrijeme snimanja, bila je previše bolesna da posmatra snimanje.
• Ben Affleck se susreo sa bivšim operativcem CIA Tonyjem Mendezom po prvi put marta 2011 kako bi razgovarali o njegovoj ulozi. Sastanak je održan u Washingtonu DC u čuvenom Chadwicks baru (u K ulici) gdje je notorni špijun Aldrich Ames, predao američke klasificirane dokumente KGB-u. U filmu, međutim, inicijalno mjesto sastanka gdje se ključni plan skovao je bio restoran Smoke House u Burbanku, mjesto izlaska za mnoge slavne filmske ličnosti. Kompanija Georgea Clooneyja i Granta Heslova, Smokehouse Productions, dobila je ime po ovom restoranu.
• Kao puka slučajnost, avion Swissaira koji je letio sa šest "posjetilaca" od Teherana do Züricha bio je pod kodnim nazivom "Aargau" (po jednom kantonu u Švicarskoj).
• Članovi porodice Tonyja Mendeza pojavili su se kao putnici u autobusu nakon što je grupi bilo dopušteno da se ukrcaju u avion.
• Dok je Chris Terrio pisao scenarij zamišljao je da Tonyja Mendeza igra George Clooney.
• Kad je film bio prikazan na Međunarodnom filmskom Festivalu u Torontu, Ontario, Kanada, bio je kritiziran da je nepravedno minimizirana uloga kanadske vlade u pomaganju grupi od šest amerikanaca za bijeg iz Irana. Režiser Ben Affleck je na kraju pristao da ubaci tekst na kraju filma u kojem se navodi da su CIA-ine operacije potpomognute od strane Vlade Kanade i da je cijela situacija postala zadivljujući primjer međunarodne saradnje.^[1]

• Argo na IMDb-ju