Bacanje koplja

Atletika Bacanje koplja
Matti Järvinen na OI 1932.
Muški rekord(i)
Svjetski	Jan Železný 98,48 m (1996)
Olimpijski	Andreas Thorkildsen 90,57 m (2008)
Ženski rekord(i)
Svjetski	Barbora Špotáková 72,28 m (2008)
Olimpijski	Osleidys Menéndez 71,53 m (2004)

Bacanje koplja datira iz stare Grčke. Koplje se koristilo u ratu i lovu, ali i u nekim igrama. Od početka olimpijskih igara bacanje koplja bilo je sastavni dio, kao i sve do danas. Bacanje koplja vrlo je zahtjevno. Suprotno od općeg mišljenja da je to jednostavno bacanje rukom, ova disciplina koristi aktivnost cijelog tijela. Čak će i mala odstupanja od pravilne tehnike skratiti dužinu leta koplja, a i loše će utjecati na zglobove, ligamente i tetive.

Da bi razvio maksimalni potencijal, bacač mora imati kombinaciju brzine, snage, koordinacije i fleksibilnosti. Da bi hitac bio dobar, bacač mora biti opušten.

Dijeli se na nekoliko faza:

1. zalet
2. započinjanje bacanja iz nogu i kukova s efektivnim prijenosom težišta tijela samo naprijed
3. torzija s maksimalnim odgađanjem opružanja ruke
4. blokiranje lijeve strane (kod dešnjaka)
5. dugotrajno ubrzanje bacačke ruke

→ Pravilnom tehnikom stječe se najvažnija komponenta: maksimalna brzina koplja u trenutku izbačaja.

Važna komponenta dobrog bacanja jest zalet, koji ima 30% do 40% učinka. Bacač koji iz mjesta baci 48 m sa zaletom bi ga trebao baciti 63 do 69 m. Glavni cilj zaleta jest postići maksimalnu kontroliranu brzinu trčanja uoči samog bacanja. S povećanjem brzine zaleta bacaču će se biti sve teže pravilno postaviti tokom prestizanja sprave i križnih koraka. Zalet mora biti opušten.

Najbolji je zalet s lagahnim početkom, zatim postepenim ubrzanjem te postizanjem maksimalne brzine tokom "ukopavanja" stopala i početka izbačaja. Dužina zaleta iznosi od osam do 15 koraka.

Odabrana dužina zaleta mora omogućiti:

• postizanje maksimalne kontrolirane brzine u prelaznim koracima
• ravnomjerno i stalno ubrzanje od početka do kraja
• opuštenost tokom cijelog zaleta.

Prelazni koraci počinju kad se sprava povuče nazad i traju do izbačaja. Prestizanje sprave počinje postavljanjem lijeve noge i završava postavljanjem lijeve noge u centralnu poziciju.

Dakle: → lijeva, desna, lijeva, desna-lijeva, gdje je pretposljednji korak kraći.

Većina bacača koristi pet koraka, neki tri, a neki i sedam. Dok bacačka ruka i rame ostaju pasivni iza težišta (kukova), zadnja noga brzo prebacuje težinu tijela na prednju, koja je ukopana. Kad se kukom trzne naprijed, dolazi do istezanja mišića trupa te se stječe dodatna snaga za izbačaj. Doskok zadnje noge nakon križnog koraka ne smije kočiti prenos težine i rotaciju kuka. Poželjno je eksplozivno odgurivanje i prenos težišta sa zadnje na prednju nogu bez kočenja (postiže se mehkanim korakom). Taj korak postiže se savijanjem noge u trenutku odraza (kod prelaza u posljednji korak), pa se težište nesmetano kreće prema naprijed. Mehkani korak omogućuje i jaču torziju trupa, veće istezanje mišića i trupa i veću snagu za bacanje. Nakon posljednjeg križnog koraka i doskoka na lijevu nogu desna noga ispred je težišta (kod dešnjaka), uzrokujući nagnutost unazad. Ta nagnutost naročito je izražena kad se bacač snažno odrazi lijevom nogom tokom križnog koraka. Uoči doskoka to koljeno pasivno se savija i omogućuje nastavak kretanja kukova, dok gornji dio tijela ostaje straga. Tako velika muskulatura nogu, kukova i trupa proizvodi početnu snagu za bacanje, nakon čega slijede pokreti manje muskulature gornjeg dijela tijela. Time se postiže refleks istezanja, koji proizvodi veću snagu od obične. U trenutku kad su kukovi naprijed tijelo je u obliku obrnutog slova C, s ramenima povučenim unazad.

Bacanje mora nastupiti čim prije nakon postavljanja prednje noge na tlo (ukopavanja). Prvo se opružanjem desne noge kukovi guraju naprijed i tako se karlica postavlja u smjeru bacanja. Gornji dio tijela ostaje straga, a lijevo rame i ruka pomiču se preko prsa te čvrsto blokiraju lijevu stranu. Ako se dobro tempira, blok lijevom rukom završava prije početka kretnje izbačaja, pa će koplje još biti iza bacača. Tako se postiže istezanje prsne muskulature trupa (naročito velikog leđnog mišića). To istezanje zbog "refleksa istezanja" uzrokuje snažnu kontrakciju tih mišića, pa se bacačka ruka bičastom kretnjom povlači naprijed. Nakon izbačaja koplja mora se obuzdati kretanje tijela prema naprijed jer u protivnom dolazi do prestupa. To se postiže još jednim korakom naprijed.

Svjetski rekord u muškoj kategoriji (98,48 m) drži Jan Železný iz Češke i postignut je 25. maja 1996. u Njemačkoj. Kod žena rekord drži također Čehinja, Barbora Špotáková sa 72,28 m, a rezultat je postignut 13. septembra 2008. u Stuttgartu.

(Ažurirano u augustu 2024)^[1][2]

Rang	Dužina	Takmičar	Mjesto	Datum	Ref.
1.	98,48	Jan Železný	Jena	25. 5. 1996.
2.	97,76	Johannes Vetter	Chorzów	6. 9. 2020.	[3]
3.	93,90	Thomas Röhler	Doha	5. 5. 2017.	[4]
4.	93,09	Aki Parviainen	Kuortane	26. 6. 1999.
5.	93,07	Anderson Peters	Doha	13. 5. 2022.	[5]
6.	92,97	Arshad Nadeem	Saint-Denis	8. 8. 2024.	[6]
7.	92,72	Julius Yego	Peking	26. 8. 2015.	[7]
8.	92,61	Sergej Makarov	Sheffield	30. 6. 2002.
9.	92,60	Raymond Hecht	Oslo	21. 7. 1995.
10.	92,06	Andreas Hofmann	Offenburg	2. 6. 2018.	[8]

Napomene

Ispod je spisak dodatnih hitaca navedenih bacača dužih od 91 m:

• Železný: 95,66 (1993), 95,54 (1993), 94,64 (1996), 94,02 (1997), 92,80 (2001), 92,42 (1997), 92,28 (1995), 92,12 (1995), 91,82 (1994), 91,68 (1994), 91,50 (1994, 1996), 91,40 (1993), 91,34 (1997), 91,30 (1995), 91,28 (1994), 91,23 (2001) i 91,04 (1996).
• Vetter: 96,29 (2021), 94,44 (2017), 94,20 (2021), 93,88 (2017), 93,59 (2021), 93,20 (2021), 93,06 (2017), 92,70 (2018), 92,14 (2021), 91,67 (2017), 91,56 (2018), 91,22 (2018), 91,20 (2017) i 91,06 (2017).
• Parviainen: 92,41 (2001) i 91,31 (2001).
• Röhler: 91,78 (2018) i 91,28 (2016).
• Hecht: 91,50 (1996).
• Hofmann: 91,44 (2018) i 91,07 (2017).
• Yego: 91,39 (2015).

(Ažurirano u oktobru 2019)

Rang	Dužina	Takmičarka	Mjesto	Datum	Ref.
1.	72,28	Barbora Špotáková	Stuttgart	13. 9. 2008.
2.	71,99	Marija Abakumova	Daegu	2. 9. 2011.	[9]
3.	71,70	Osleidys Menéndez	Helsinki	14. 8. 2005.
4.	70,20	Christina Obergföll	München	23. 6. 2007.
5.	69,48	Trine Hattestad	Oslo	28. 7. 2000.
6.	69,35	Sunette Viljoen	New York City	9. 6. 2012.	[10]
7.	68,92	Kathryn Mitchell	Gold Coast	11. 4. 2018.	[11]
8.	68,43	Sara Kolak	Lausanne	6. 7. 2017.	[12]
9.	68,34	Steffi Nerius	Elstal	31. 8. 2008.
10.	67,98	Lü Huihui	Shenyang	2. 8. 2019.	[13]

Napomene

Ispod je spisak dodatnih hitaca jednakih ili dužih od 69,53 m:

• Špotáková također ima hice 71,58 (2011), 71,42 (2008) i 69,55 (2012).
• Menéndez također ima hice 71,54 (2001), 71,53 (2004), 69,82 (2001) i 69,53 (2001).
• Abakumova također ima hice 70,53 (2013) i 69,75 (2013).
• Obergföll također ima hice 70,03 (2005), 69,81 (2008) i 69,57 (2011).

• Razvoj svjetskog rekorda u bacanju koplja – muškarci
• Razvoj svjetskog rekorda u bacanju koplja – žene

• IAAF-ov spisak kopljaških rekorda u XML-u
• Izjava IAAF-a o razlozima za modifikaciju dizajna koplja Arhivirano 23. 9. 2018. na Wayback Machine (en)
• IAAF-ova pravila takmičenja (en)