Idi na sadržaj

Japigi

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ilirska kolonizacija juga Italije


Japigi (Iapigi, Japiđi, Japiđani, albanski: Japigët, grčki: Ἰάπυγες, latinski: Ĭāpyges) su bili antički proto-indoevropski narod porijeklom iz Ilirije koji se u periodu između II i I milenijuma p. n. e. doselio na područje današnje italijanske regije Apulija. Stari Grci su ih nazvali po Dedalovom sinu koji se zvao Iapige (Iapyges).

Porijeklo

[uredi | uredi izvor]

Dakle, ovaj narod je došao iz Ilirije, preciznije, sa teritorija na kojima se nalazi današnja država Albanija. Japigi su govorili tzv. mesapski jezik. (Mesapski jezik je indo-evropski i njime su govorila antička plemena na jugu današnje Italije: Japigi, Mesapi i Peuceti. Smatra se da je mesapski jezik porijeklom ilirski jezik na osnovu vlastitih imena koja su pronađena uklesana na nadgrobnim spomenicima ili u zapisima antičkih historičara.) Ovaj narod bavio se pretežno poljoprivredom i stočarstvom. Posebno su bili značajni kao uzgajivači konja.

Nakon što su Japigi prešli Jadransko more sa istoka na zapad, iskrcali su se u Apuliji i tu se pomiješali sa domaćim stanovništvom nakon čega su se formirale tri različite etničke grupe koje su Grci nazvali Dauni, Peuceti i Mesapi. Dauni su naseljavali područje oko današnjeg grada Fođa (Foggia), Peuceti oko Barija a Mesapi ono najjužnije, oko Salenta.

Rimski historiografi su nazvali područja koja su naseljavali Dauni i Peuceti Apulija a tamošnje stanovnike Apuli, dok je područje na kojem su živjeli Mesapi dobilo naziv Kalabrija a tamošnji narod Salentini.

Japigi su bili u srodstvu i sa Enotrima, još jednim plemenom illirskog porijekla koje je obitavalo na području današnje italijanske regije Bazilikata (Basilicata) i sjeverne Kalabrije.

Između VIII i IV stoljeća p. n. e. Japigi su dostigli svoj vrhunac što se može zaključiti iz vješto izrađenih predmeta od keramike. U vrijeme grčke kolonizacije Mediterana u periodu od VIII od VI stoljeća p. n. e. Japigi su pružili snažan otpor naprednijoj grčkoj civilizaciji.