Lippo Vanni

Lippo Vanni bio je italijanski slikar i minijaturist iz perioda trecenta i kasne gotike, te pripadnik sijenske škole.^[1] Na osnovu pisanih dokumenata, njegovo umjetničko stvaralaštvo uglavnom se vezuje za Sienu i okolne gradove, gdje je radio između 1341-1375. Istovremeno, od 1360 - 1373 bio je i političar koji je obavljao više dužnosti u vladi Siene, a bio je član Vijeća dvanaestorice. Njegov brat Andrea Vanni također je bio slikar i političar.^[2] Kao i njegovi savremenici iz druge polovine 14. vijeka, Lippo svoj slikarski stil kao i uspjeh duguje prethodnicima koji su uspješno popularisali sijensku školu u mnogim dijelovima Italije.^[3]

Lippo Vanni rođen je 1315. u Sieni, koja je u to vrijeme bila takmac Firenci ne samo u politici i ekonomiji, nego i u umjetnosti. Studirao je minijature, štafelajno slikarstvo i freske. Njegovi rani radovi su gotovo isključivo minijature za rukopise ^[4], a u sijenskim dokumentima iz tog vremena oslovljavan je sa "Lippo miniatore"^[3].

Njegova najranija dokumentovana slikarska aktivnost potječe 1341. samo dvije godine nakon odlaska Simonea Martinija u Avignon.^[1] Upravo iz tog perioda pripisuje mu se iluminacija za knjigu horala za Collegiata u San Gimignanu (oko 1340-42; San Gimignano, Museo Arte Sacra), u kojem gipki pokret i individualnost figura i scena već pokazuju karakteristiku izražajnog kvaliteta njegovih kasnije dokumentovanih radova. U ovim iluminacijama ukrašeni inicijal je zamišljen kao otvor, a ne kao sredstvo za uokvirivanje, a čak su i glavne figure često samo djelimično vidljive.^[4]

Jedno od najznačajnijih djela na početku njegove karijere je oltarna slika "Madona s Djetetom, donatorima i svetima Dominikom i Elizabetom Mađarskom" naslikana tokom boravka u Napulju 1342 - 1343. Od velikog je historijskog značaja jer je jedno od rijetkih djela koje je sačuvano netaknuto iz perioda kada je francuska kraljevska Anjou dinastija vladala Napuljem između 1266 - 1435. Dva člana porodice Anjou iz 14. vijeka, mađarska kraljica Elizabeta i njen sin princ Andreas (koji nosi ogrtač ukrašen ljiljanima, grbovnim amblemom francuskih kraljeva) prikazani su kako kleče ispred Madone. Njihova mala veličina i položaj u odnosu na Madonu s Djetetom bio je uobičajen u italijanskoj srednjovjekovnoj umjetnosti za predstavljanje pojedinaca koji su sliku poklonili crkvi. Sveta Elizabeta Mađarska, na desnom krilu oltarne slike, bila je kraljičina zaštitnica. Među likovima u ovom oltarnom djelu naslikan je i sveti Dominik, jer je slika urađena za dominikanski red. To je ukrašena drvena oltarna slika sa četiri oslikana portreta unutar zasebnih šiljastih lukova. Dva manja krila okružuju veći središnji panel, na čijem vrhu su zlatne ukrasne rezbarije, razdvojene višeslojnim tornjevima. Na lijevom panelu prikazan je sveti Dominik koji drži crvenu kutiju u rukama, a na desnom je Elizabeta Mađarska u narančastoj haljini skupljenoj naprijed da drži ruže. Između njih, u središnjem panelu, na tronu sjedi predimenzionirana Madona s malim Isusom u krilu. Stojeći do njihovih nogu s revnim pogledima nalaze se dvije male figure (kraljica Elizabeta i njen sin princ Andreas) s krunama i pelerinama dužine do poda.^[5]

U arhivskim dokumentima Siene njegovo ime prvi put se spominje 1344. kada mu je bolnica Santa Maria della Scala naručila da ilustruje knjigu horala "Libro dei Conti Correnti". Tada je priča dobila detektivski obrt: Lippo je uzeo knjigu za sebe i založio je, tako da je vlasnik, bolnica Santa Maria della Scala, morala da vrati rukopis uz pomoć sudskog naloga i vojnika. Danas je teško rekonstruisati cijelu priču, a malo je vjerovatno da je Lippo bio primitivni lopov. Historičari umjetnosti pretpostavljaju da se Vanni nije mogao dogovoriti s naručiocima oko cijene za urađeni posao.^[2]

Godine 1345. iluminirao je minijature za antifonarij (liturgijska knjiga za horsko pjevanje) koje je naručilo svećenstvo Sijenske katedrale. U ovom djelu umjetnik je iluminirao stranice koje sadrže crkvene napjeve uz dijelove bogoslužja posebno se usredsređujući na ukrašavanje dijela teksta s velikim slovima u okviru kojih se nalaze prikazi biblijskih scena. Prilikom slikanja ovih minijatura Lippo je pokazao hrabrost i vještinu poteza kistom.^[3] Ubrzo zatim, između 1345 - 1350 radio je na iluminaciji Graduala (liturgijska knjiga za horsko pjevanje tokom mise) za Kolegijalnu crkvu u gradu Casole d'Elsa nedaleko od Siene. Smjeli i briljantni kontrasti kao i harmonije boja ujedinjuju pisani tekst i njegovu historiju, dok su arhitektonski detalji složeniji i koriste se za stvaranje utiska veće dubine. Ovaj prostorni efekat je nesumnjivo odgovor na umjetnost Pietra Lorenzettija, kao i tretman forme, dok su figure, iako često dinamične, kompaktnije i čvrste, a lica su im izrazito modelirana.^[4] Također, otprilike u isto vrijeme uradio je iluminacije za "Antifonarij Beri" (danas se čuva u Muzejima umjetnosti Harvard) i Gradual (danas se čuva u Detroit Institute of Arts). ^[6]

• 
  Minijatura iz Antifonarija, 1345. Sijenska katedrala
• 
  "Dva sveca", prva polovina 14. vijeka
• 
  "Ustoličeni sveti Petar", minijatura na vellumu (vrsta pergamenta), 1345 - 1350, Nacionalna galerija u Londonu
• 
  "Blagoslov Otkupitelja", tempera na drvu, 76 x 46 cm, približno 1342 - 1343. Muzej Capodimonte u Napulju.
• 
  Dio politiha s prikazom Isusa i jednog apostola, približno 1340 - 1345, Muzej Capodimonte u Napulju.

Narudžbe koje je dobio nakon sredine 1300-ih pokazuju da su ga mecene smatrale jednim od vodećih slikara njegovog vremena. ^[7] Jedno od djela između 1350 - 1360 koje mu se na osnovu stilskih karakteristika pripisuje je "Madona s Djetetom i svecima", koje je naslikao za Crkvu svetog Franje u Orvietu, Umbrija, otprilike 1350 - 1351. Vrh okvira je odsječen dok su ivice oštećene od crva, a srednji dio na kojem su prikazani Madona na prijestolju s Djetetom je prilično netaknut. S njihove lijeve strane su sveti Lucija (identificirana po jagnjetu koje drži) i Pavle, a s desne su sveti Agnezija i Petar (tradicionalno s biblijom u ruci). Stilski odražavaju dva glavna stremljenja u sijenskoj umjetnosti iz prve polovine 14. vijeka. Način na koji su dvije svetice naslikane vraćaju se na umjetnost Ambrogia Lorenzettija u svojoj čvrstoći oblika i emocionalnoj dubini, dok prozirno staklo i pozlata s alatom za bušenje otkrivaju utjecaj Simonea Martinija i njegov naglasak na dekorativnim crtama i dvorskoj eleganciji.^[8]

Godine 1352. dobio je prestižnu narudžbu da naslika scenu krunisanja Madone za glavnu poresku upravu koja se nalazila u sijenskoj Sala della Biccherna, Palazzo Publico.^[9] Ovo djelo je manjih dimenzija prvobitno urađeno kao omot za službene dokumente glavne poreske uprave (Biccherna) gradske vlasti Siene.^[8][10] Također, uradio je minijature "Horali za sjemenište" (Sijena, sjemenište Pija XII), antifonski rukopis (Sijenska katedrala) i fresku "Madona s Djetetom i četiri sveca" u kapeli Martinozzi Bazilike svetog Franje u Sieni, koja je izvedena kao dio oltarskog poliptiha s pozlaćenim drvenim okvirom, bordurom i drugim detaljima.

Godine 1358. Lippo Vanni je uradio triptih posvećen svetoj Aurei za manastirsku crkvu Santo Domenico e Sisto u Rimu. Na njemu je prikazao Madonu s Djetetom, svece Dominika i Sistu i anđele. Umjetnik je kod nogu Madone prikazao (prema vjerskom učenju) pramajku ljudskog roda Evu, u blizini koje se grči zmija iskušenja. Jedinstveno djelo sa tako neobičnom ikonografijom ima tačan datum i potpis umjetnika "LIPPUS VANNIS DE SENIS ME PINXIT SUB A.D.” VCCCLVIII".^[1] Godine 1359. zajedno sa Nellom Bettijem dobio je manju narudžbu za slikarski rad u Palazzo Publico. ^[11]

• 
  "Madona s Djetetom i svecima", 1350 - 1351, Museo dell'Opera del Duomo (Orvieto)
• "Madona s Djetetom, svetim Dominikom i Sistom i anđelima,
  "Madona s Djetetom, svetim Dominikom i Sistom i anđelima,
• 
  "Madona s Djetetom, svetim Petrom i Pavaom i anđelima", Metropolian muzej, New York City
• 
  Relikvijar Madona s Djetetom i svecima, tempera, zlatna podloga na drvu, papiru i relikvijama, visina 49,3; širina: 45,4, debljina 6, 1 cm, 1350 - 1359, Walters Art Museum, Baltimore
• 
  "Madona s Djetetom", druga polovina 14. vijeka, Bazilika svetog Dominika, Siena

Tokom 1360-ih i 1370-ih, Lippo Vanni je ukrasio slavoluk horala i naslikao seriju fresaka "Scene iz Marijinog života", "Sveci" i "Vrline" za crkvu San Leonardo al Lago u mjestu Monteriggioni, nedaleko od Siene. ^[12] Naslikane su na zidovima i ulaznom luku priprate ove crkve s narativnim scenama iz Madoninog života, kao što su: "Prikazanje Blažene Djevice Marije u hramu", "Blagovijest", "Zaručivanje Bogorodice" i "Uznesenje Gospe" (koja je naslikana preko luka priprate, danas teško oštećena).^[8]

Jedno od njegovih značajnijih djela iz prve polovine 1360-ih je freska koju su gradske vlasti Siene naručili u čast vojne pobjede u bici kod Val di Chianija nad engleskim plaćenicima 1363. Ovo djelo nalazi se u Sala del Mappamondo (ranije poznatom kao Sala del Consiglio) na čijim zidovima se nalaze brojne svjetovne freske (koje obilježavaju bitke i važne vojne kapetane) drugih umjetnika, među kojima i remek-djelo "Maesta" Simonea Martinija. Jedan je od najboljih sačuvanih primjera ove reporterske umjetnosti u kojem su na ovoj monohromatskoj fresci zabilježeni napredak bitke i raspored trupa epizodično preko zida; to je grafička hronika događaja, a ne naturalistička rekonstrukcija, sa gradovima pažljivo označenim i vojskama identifikovanim heraldičkim zastavama njihovih vođa. ^[11]

Godine 1369 - 1370 zajedno sa Antoniom Venezianom oslikao je freskama svod glavne sijenske katedrale (Duomo). Godine 1372. u istom gradu naslikao je fresku "Blagovijesti" u Bazilici San Domenico. U istom periodu (1372-1374) naslikao je triptih-relikvijar "sveti Dominik, Petar Mučenik i Toma Akvinski", danas se čuva u Kršćanskom muzeju u Vatikanu. ^[12] Godine 1375. dobio je šest zlatnih florina i 31 solda za slikanje vrata velikog raspela u glavnoj sijenskoj katedrali. Njegov triptih svetog Andrije iz 14. vijeka visi u Sala del Senato (Konferencijskoj sali) Akademskog senata Papinskog univerziteta Svetog Tome Akvinskog, Angelicum u Rimu. ^[13]

• 
  "Vjeridba svete Marije", 1360. crkva San Leonardo al Lago, Monteriggioni, nedaleko od Siene
• 
  "Pobjeda sijenske vojske u bici kod Val di Chianija 1363."
• 
  "Bogojavljenje" (detalj), crkva San Leonardo al Lago, Monteriggioni
• 
  "Prinos poklona", tempera na drvu, 44,5 X 33 cm, približno 1364. Muzej Umjetnosti u Bostonu
• 
  "Papa sveti Petar", približno 1365. Courtauld Institut Umjetnosti (London)
• 
  "Madona s Djetetom na prijestolju, između svetih Ivana Krstitelja i Petra, 1360-70, Museo Comunale
• 
  "Vojske anđela", 1360-1370, crkva San Leonardo al Lago, Monteriggioni
• 
  "Madona s Djetetom na prijestolju", 92,5 X 63 cm, Musée de Tessé, Le Mans, Francuska
• 
  "Madona s Djetetom i svecima" (detalj), 1370. Bazilika svetog Franje, Siena
• 
  "Madona s Djetetom i svecima" , 1370. Bazilika svetog Franje, Siena
• 
  "Madona s Djetetom na tronu, anđelima, svetim Nikolom i Marijom Magdalenom", tempera i zlato na drvu, 1370.
• 
  "Madona od Fontegiuste s Djetetom"

Lippo Vanni odrastao je u sijenskoj umjetničkoj tradiciji ranog trecenta. U svojim djelima pokazuje snažne utjecaje Lippo Memmija, Simonea Martinija, braće Pietra i Ambrogia Lorenzettija i Niccola di Ser Sozza. Narativne scene sa elegantnim, razrađenim arhitektonskim postavkama i avanturističkom paletom boja, među kojima se posebno ističu tamno bordo i ljubičasta, karakterišu njegov stil.^[14] Spada u red sijenskih slikara koji su tokom svoje cjelokupne karijere dosta pažnje posvetili slikanju minijatura uz istovremeno izgrađene prepoznatljive elemente vlastitog stila.^[3] Sve donedavno njegov rad bio je pomiješan s radom daleko manje sposobnog slikara Luce di Tomme.