Luk (arhitektura)
Izgled
Luk[1] je konstruktivni i dekorativni element u arhitekturi. On predstavlja gornji završetak otvora u zidu ili među stubovima, obično izveden tehnikom svođenja.[2]
Luk se prvi put razvio u Mezopotamiji, Asiriji, starom Egiptu te Etruriji. Kasnije su ga usavršili Rimljani. U srednjem vijeku luk je postao važna tehnika gradnje katedrala. Prihvativši rimski luk, oslonjen na grčke stubove, i posebno bizantijski stil, islamski graditelji su doprinjeli raznovrnosti, oblikujući tipičan potkovičast luk (zaobljen luk sa izbočenim osloncima).[3]
Oblici lukova
[uredi | uredi izvor]-
Trokutasti luk
-
Polukružni luk
-
Segmentalni luk
-
Nepravilni polukružni luk
-
Oštri ili slomljeni luk
-
Nejednaki šiljasti luk
-
Plosnati luk
-
Trolisni luk
-
Potkovasti luk
-
Ovalni luk (luk trostrukog središta)
-
Eliptični luk
-
Udubljeni luk
-
Ogee luk
-
Obrnuti ogee luk
-
Tudorski (Sedlasti) luk
-
Parabolični luk
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]
- ^ Ajzinberg, Aleksander (2007). Stilovi arhitektura enterijer nameštaj. Beograd: Prosveta. str. 154–156.
- ^ Müller, Werner; Vogel, Gunther (1999). Atlas arhitekture 1: Opći dio Povijest graditeljstva od Mezopotamije do Bizanta. Zagreb: Golden marketing : Institut građevinarstva Hrvatske. str. 207–211. ISBN 953-6168-68-5.
- ^ Maldini, Slobodan (2004). Enciklopedija arhitekture: arhitektura, urbanizam, dizajn, enterijer. Tom 1, A-N. Beograd: S. Maldini. str. 207–211. ISBN 86-904433-1-2.