Stoni tenis

Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o jezičkim i stilskim standardima Wikipedije. Ako niste sigurni kako bi članak trebao izgledati, pogledajte neke od dobrih članaka.

Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden. Ako smatrate da ste ga sposobni prevesti, kliknite na "Uredi" i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.

Stoni tenis je sport u kome se takmiče dva (ili četiri) igrača koji lopticu udaraju reketom na stolu za stoni tenis.

Dimenzije stola su 2,74 x 1,525 m, sto je visok 76 cm. Dvije polovine stola dijeli mrežica visoka 15,25 cm koja je prepuštena (produžava se) s obje strane stola za 15,25 cm.

Po starim pravilima set se igrao do 21 osvojenog poena, a svaki igrač servirao je po pet puta naizmjenično. Danas se igra do 11 poena, zaredom se servira dva puta, pa je igra postala brža i zanimljivija. Igra se na tri dobijena seta, do 11. Razlika u setu mora biti najmanje dva poena.

Izmjenama pravila loptica je također povećana s 38 na 40 mm i otežana – s 2,5 na 2,7 grama.

O porijeklu ove igre nema do danas pouzdanih podataka. Vjerovatno je da je i ova igra, kao i mnoge druge igre loptom, varijacija vrlo starih igara koje su postojale u najstarijim civilizacijama, posebno u Kini, Egiptu, Grčkoj i Rimu.

Grčki pjesnik Homer (oko VIII vijeka p. n. e.) u šestoj knjizi svog epa Odiseja, popisuje igru poltom pomoću štapa (omotanog na jednom kraju) između Nausikaje i njenih prijateljica.

Igre loptom poznate su bile i u Rimu, odakle su ih rimski legionari prenosili u tadašnje rimske kolonije (Galiju, Hispaniju i Britaniju, gdje su se vijekovima održavale i doživjele brojne transformacije. Jedna od takvih je u srednjem vijeku veoma popularna igra jue de paume u Francuskoj. Italijanski humanist Antonio Šiano del Salo u svojoj knjizi Trattato del gioco della palla (1555.) opisuje da su postojale dvije vrste igara i to bacanje lopte preko mreže i udaranje lopte. Za bacanje preko mreže između dva partnera upotrebljavala se ili velika šuplja lopta, koja se udarala zatvorenom šakom ili mala napunjena lopta koja se udarala otvorenom šakom ili reketom, pa se ova igra dovodi u vezu sa tenisom, čiji je naziv, još u XV vijeku bio poznat u Engleskoj. Zapravo tenis i stoni tenis imaju zajedničko porijeklo. Tenis je bila igra privilegovanog plemstva.

Počeci stonog tenisa naziru se sredinom XIX vijeka u Engleskoj. Bitan napredak u toj igri loptom učinjen je pronalaskom gumene lopte napunjene komprimiranim vazduhom (Wingfield 1874.). Dok se tenis igrao na otvorenom, za vreme lošeg vremena igrala se neka vrsta tenisa u zatvorenim prostorijama, na stolu sa teniskim reketima, a kao mreža služila je neka daska ili niz postavljenih knjiga. Ta igra je nazvana minijaturni tenis (engl. Miniature Indoor Lawn Tennis Game) igrala se po cijeloj Velikoj Britaniji i njenim kolonijama, a različite vrste minijaturnog tenisa, sa nestandardizovanim rekvizitima i bez određenih pravila igrale su se i u Sjevernoj Americi.

U katalogu firme F. H. Ayres iz 1884. po prvi put se navodi naziv stoni tenis.

Veliku zaslugu za napredak stonog tenisa ima engleski inženjer James Gibb (1853—1930), koji je iz Amerike 1890. donio u Englesku, nekoliko komada celuloidnih loptica, s namjerom da one zamijene loptice od pluta, koje su se tada upotrebljavale. Igru tim lopticama Gibb je nazvao onomatepejskim imenom ping-pong, prema zvuku loptice prilikom udara u stol drvenim reketom.

Ta novost je značila preokret u razvoju igre i mnogo dopirinjela zanimljivosti i naglom širenju te igre u Engleskoj (1899—1904), gdje se igrala na svakom većem stolu na raznim mjestima. Priređivana su i takmičenja, a prvi turnir u ping-pongu održan je u londonskom Royal Aquariumu (današnjem Crystal Palaceu u Westminsteru). Iz tog vremena potiče 14 raznih napisa na temu o ping-pongu sačuvanih u Britanskom muzeju. Trgovci su u Engleskoj tu igru nazivali i gossima, u Sjevernoj Americi whiff-whaff, dok se u Francuskoj od 1901. do 1925. nazivao pim-pam.

E. C. Goode 1903. godine izradio je modernu inačicu reketa tako da je gumu pričvrstio na drveni reket. Stonom tenisu raste popularnost od 1901. godine kada se počinju organizirati turniri, a 1902. održava se i neslužbeno svjetsko prvenstvo. Nekoliko međunarodnih prvenstava održano je od 1904. do 1912. godine, a potom od 1912-1925. nisu održavana međunarodna takmičenja u stonom tenisu. Prvi stonoteniski savez u svijetu osnovan je 1921. u Engleskoj - Stolnoteniska udruga (Table Tennis Association). Prvo svjetsko prvenstvo u stonom tenisu održano je 1926. u Londonu, kada je i osnovana Međunarodna stonoteniska federacija ITTF. Tokom 1950-ih počeli su se proizvoditi reketi koji su ispod gume imali sloj spužve koja je omogućila veću rotaciju i veću brzinu loptice, što je dramatično promijenilo igru. Dodatno povećanje rotacije i brzine dolazi upotrebom sintetičkih ljepila. Stoni je tenis predstavljen kao olimpijski sport na Olimpijskim igrama 1988. godine.

• Svjetsko ekipno prvenstvo u stonom tenisu
• Dragutin Šurbek

• Svjetska stonoteniska federacija Arhivirano 26. 8. 2010. na Wayback Machine

Commons ima datoteke na temu: Stoni tenis