Tetida (grčka mitologija)

Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Tetida (grč. Θέτις, Thétis) jeste mitološka morska nimfa, jedna od Nereida. Tetijina je unuka. Tetidino grčko ime dolazi od glagola τίθημι, títhemi = uspostaviti, a to sugerira ranu političku ulogu. Poznata je i u rimskoj mitologiji.

Alkman, spartanski pjesnik iz 7. vijeka u jednoj himni opisuje Tetidu kao demijurga. Kvint iz Smirne piše da je Tetida jednom oslobodila Zeusa iz lanaca. Kad je Hefest bačen s Olimpa, uhvatile su ga Eurinoma i Tetida te su se brinule za njega na ostrvu Lemnu gdje je za njih radio kao kovač, što opisuje i Homer u Ilijadi. Također, kad je Likurg protjerao Dioniza, našao je utočište u Crvenom moru sa Tetidom u krevetu od morskih trava.

Apolodor govori da su Tetidi udvarali Zeus i Posejdon, ali je njenu ruku dobio smrtnik Pelej, budući da je proročanstvo govorilo da će njen sin postati veći od svog oca. Zeus i Posejdon dogovorili su se da će je dati smrtniku, ali je to ona odbila. Hiron, mudri Kentaur, savjetovao je Peleju da je pronađe dok spava, a onda neka je sveže da mu ne može pobjeći mijenjanjem oblika. Ona je mijenjala oblike, postala je plamen i bijesni lav (usporediti sa morskim bogom Protejom), ali je Pelej izdržao te je ona pristala udati se za njega.

Njihovo vjenčanje je slavljeno na gori Pelion gdje su došla i sva božanstva na gozbu. Apolon je svirao liru, a Muze su pjevale. Kentaur Hiron darovao je Peleju koplje, a Posejdon besmrtne konje: Balija i Ksanta. Međutim, Erida, božica razdora, je bacila zlatnu jabuku na kojoj je pisalo da je za najljepšu. To je izazvalo razdor među božicama: Herom, Atenom i Afroditom, a konačan je sud o najljepšoj donio Paris.

Tetida je sa Pelejom imala sina Ahileja. Apolonije govori da ga je noću stavljala u plamen da izgori njegova smrtnost, a ambrozijom ga je hranila danju. Pelej je došao i prekinuo je dok je držala dijete u vatri te je vrisnuo. Budući da njegova peta nije uspjela izgorjeti, ostao je ranjiv i smrtan samo na tom mjestu, metaforična Ahilova peta. Druga verzija mita govori da ga je uronila u rijeku Stiks, ali ga je držala za petu koja je ostala ranji dio njegovog tijela. Pelej je Ahileja zajedno sa Patroklom dao Kentauru da ga odgoji na brdu Pelionu.

Vrač Kalhant prorekao je da mu je suđeno da umre u Troji. Tetida ga je stoga odvela na Skiru, kralju Likomedu i prerušila ga u djevojku. Na tom dvoru je sa Didamijom imao sina Neoptolema. Odiseja je Menelaj poslao po Ahileja. Stigavši, pitao je može li prinijeti darove ženama te je izložio dragulje, a također i oružje: mač, koplje i štit. Sve djevojke su se divile nakitu, a samo se Ahilej divio oružju te ga je Odisej tako prepoznao. Odisej mu je dopustio da zadrži oružje, a potom su krenuli u rat. Druga verzija mita govori da se začula ratna truba te da je Ahilej instinktivno zgrabio oružje. Tetida poslije više nije mogla skloniti sina od njegove sudbine te je naložila Hefestu da mu načini štit i oružje, ali mu je odbila platiti seksualnim uslugama koje je obećala (Homer: Ilijada). Kad je Paris ubio Ahileja, Tetida je došla iz mora sa Nereidama da ga oplakuje. Skupila je njegov pepeo u zlatnu urnu i podigla spomenik njemu u sjećanje te održala pogrebne igre.

Tetida na Wikimedia Commonsu.

• Tetida u klasičnoj literaturi i umjetnosti (en)