Apokrifi

Ovaj je članak dio serije o kršćanstvu.
Kršćanstvo
Isus Krist Rođenje Krštenje Služba Patnja Razapinjanje Uskrsnuće
Sveto Pismo i osnove Stari zavjet Novi zavjet Kanon Svetog pisma Evanđelje Crkva Simboli
Teologija Presveto Trojstvo Bog Otac Sin Božji Duh Sveti Krštenje Pričest Bolesničko pomazanje Spasenje Kristologija Pneumatologija Eshatologija Apologetika Filozofija Misija Katoličnost
Povijest i tradicija Apostol Kraljica neba i zemlje Sveti Petar Sveti Pavao Crkveni oci Rano kršćanstvo Konstantin Ekumenski sabor Sveti Augustin Crkveni raskol Križarski ratovi Protestantska reformacija Martin Luther
Denominacije Zapadno kršćanstvo Katolička Crkva Rimokatolička Crkva • Grkokatolička Crkva Protestantske zajednice Adventizam • Anabaptizam • Anglikanstvo • Baptisti • Kalvinizam • Evangelizam • Luterani • Metodisti • Pentekostalizam • Kvekeri Istočno kršćanstvo Pravoslavna crkva • Istočne pravoslavne Crkve • Asirska Crkva istoka • Istočne katoličke Crkve Antitrinitarijanizam Jehovini svjedoci • Sveti posljednjeg dana • Iglesia ni Cristo
Srodne teme Umjetnost Kritika Ekumenizam Glazba Molitva Simboli
Portal:Kršćanstvo
v r u

Apokrifi (grč. ἀπόκρυφα; skriven, tajan), spisi dvojbene autentičnosti; naziv se osobito odnosi na određen broj židovskih i kršćanskih vjerskih knjiga biblijskog sadržaja koje se ne ubrajaju u kanon Svetog pisma.^[1]

Nakon sinode u Jamniji, 90. godine određen je židovski kanon iz kojeg su isključene određene knjige, jer nisu pisane hebrejskim ili aramejskim jezikom. Poimenice, radi se o Tobiji, Juditi, dodacima Estera, Prvoj i Drugoj knjizi Makabejaca, Mudrosti, Sirahu, Baruhu, te dijelovima Estere i Daniela. No, kršćanska je Crkva ih je i dalje smatrala dijelom Starog zavjeta, jer su ih sadržavale sve najstarije sačuvane Biblije (iz 4. stoljeća). Te knjige katolička Crkva smatra nadahnutima i naziva ih deuterokanonskima. No, neki teolozi poput Atanazija i Jeronima, smatrali su da te knjige ne bi trebale pripadati kanonu, jer ne pripadaju ni hebrejskom kanonu, a ne citiraju se ni u Septuaginti, grčkom prijevodu Staroga zavjeta, kojim se Crkva služila. Ipak su krajem 4. stoljeća, nakon nekoliko održanih koncila na kojima su definirani kanoni, apokrifi ostali dijelom Biblije.

U vrijeme Reformacije, Martin Luther izbacio je apokrife iz protestantskih biblija kao one knjige koje nisu uvrštene u židovski kanon, smatrajući prigovore ranijih kršćanskih teologa opravdanima. Za razliku od toga, novootkrivena gnostička evanđelja, kao i neka od ranije poznata, koje katolička Crkva nije uvrstila u svoj kanon, smatraju se apokrifima od strane te Crkve.

• Evanđelje po Filipu
• Evanđelje po Judi
• Evanđelje po Mariji
• Evanđelje po Petru
• Evanđelje po Tomi
• Knjiga proroka Henoka
• Pavlova apokalipsa
• Tajno evanđelje po Marku
• Život Adama i Eve

• Collins, Michael i Price, Matthew A., Kršćanstvo - 2000 godina vjere, Znanje, 2000. ISBN 953-195-146-2
• Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. I, Zagreb, 2005. ISBN 953-7224-01-5