Prijeđi na sadržaj

Povijest stakla

Izvor: Wikipedija
Rimska staklena čaša, diatretno staklo, 4. stoljeće
Starogrčka staklena amfora, Helenizam, Altes Museum u Berlinu

Povijest stakla može se pratiti sve od 3500. godine prije Krista, otkad se u Mezopotamiji proizvode stakleni predmeti.[nedostaje izvor]

Porijeklo obrade stakla

[uredi | uredi kôd]

Prirodno nastalo staklo, posebice ono vulkanskog podrijetla, uvelike su rabile civilizacije kamenog doba, u pravilu za izradu jednostavnih, ali vrlo oštrih alata za sječenje i rezanje. Postojala je i intenzivna trgovina ovom tada traženom robom. Prvo ljudskom aktivnošću dobiveno staklo nastalo je u obalnom području sjeverne Sirije, te u Mezopotamiji i drevnom Egiptu.

Povijest obrade stakla po kulturama

[uredi | uredi kôd]

Indija

[uredi | uredi kôd]

Razvoj obrade stakla na prostoru južne Azije počinje oko 1730. prije Krista.[1] Radi se o nalazu perli od crveno smeđeg stakla, prvom egzaktno datiranom nalazu ove tehnologije kod civilizacija doline Inda.

Starim se kineskim staklom smatraju svi predmeti proizvedeni prije dinastije Qing (1644. – 1911.). Staklo je u kineskoj povijesti, ako ga usporedimo s metalom ili keramikom imalo sporednu važnost u povijesti obrtništva i umjetnosti.[2] Najstariji arheološki nalazi stakla vezani su za dinastiju Chou, (1046. do 221. prije Krista).[točan period?]

Rimljani

[uredi | uredi kôd]

Stakleni predmeti otkriveni su širom Rimskog Carstva, kako u kućnom, tako i u ukopnom i manufakturnom kontekstu. Korišteno je prije svega za posude, no i za mozaike i ostakljenje prozora.

Anglosaksonski svijet

[uredi | uredi kôd]

Anglosaksonski su stakleni predmeti nađeni širom Engleske, kako na nalazištima vezanim uz naselja tako i na onim grobnog konteksta.Staklo je korišteno u izradi velikog broja predmeta, poput posuda, perli, prozorkog stakla, a korišteno je i u izradi nakita.[3] U 5. stoljeću, nakon kraha rimske vladavine, dolazi i do značajnih promjena u uporabi stakla.[4] Iskapanja rimsko-britanskih nalazišta donijela su i dosta staklenog materijala, što je u kontrastu s anglosaksonskim razdobljem kada količina staklenih predmeta drastično pada.[4]

Arapi

[uredi | uredi kôd]

Srednjovjekovna Europa

[uredi | uredi kôd]

Murano

[uredi | uredi kôd]

Sjeverna Amerika

[uredi | uredi kôd]

Kronologija važnih tehnoloških otkrića

[uredi | uredi kôd]
  • 1226. –Široke ploče, prvi put prizvedene u Sussexu u Engleskoj
  • 1330. –Krunsko staklo, početak proizvodnje u Roanu u Francuskoj. Rađene su i široke ploče, a obje vrste rađene su i za izvoz.
  • 1620. –Puhane ploče, prvi puta proizvedene u Londonu. Korištene za zrcala i prozore kočija.
  • 1678. –Krunsko staklo, početak proizvodnje u Londonu. Dominantan proces sve do 19. stoljeća.
  • 1688. –Polirane ploče, početak proizvodne u Francuskoj (lijevane pa ručno polirane).
  • 1773. –Polirane ploče, tehnologija privaćena i u Engleskoj (Ravenshead). Od 1800. godine parni stroj korišten je pri brušenju i poliranju ploča.
  • 1834. –Poboljšane cilindar-ploče, prvi ih radi Robert Lucas Chance, na osnovu njemačkog postupka djelomičnog taljenja rezanih staklenih cilindara. Ova je vrsta korištena u gradnji kristalne palače u kojoj je održana velika izložba. Proces korišten do prvog svjetskog rata.
  • 1843. –Plutajuće staklo, rani oblik procesa, izumitelj Henry Bessemer, staklo se lijevalo na rastopljeni kositar. Skup proces, bez komercijalnog uspjeha.
  • 1847. –Valjane ploče, uvodi James Hartley.
  • 1888. –Strojno valjano staklo.
  • 1898. –Lijevano žicom ojačano staklo, izumitelj Pilkington, za sigurnosne svrhe.
  • 1903. –Strojno izvučen cilindar, tehnika osmišljena u Sjedinjenim Američkim Državama
  • 1913. –Ravno vučene ploče, tehnika osmišljena u Belgiji.
  • 1923. –Polirane ploče, se po prvi put javljaju u Engleskoj, korištene za izloge.
  • 1938. –Polirane ploče, proces poboljšan od strane Pilkingtona, kvaliteta poboljšana dvostrukim brušenjem.
  • 1959. –Plutajuće staklo, izumitelj Sir Alistair Pilkington, Engleska.

Dodatna literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Douglas, R. W. (1972). A history of glassmaking. Henley-on-Thames: G T Foulis & Co Ltd. ISBN 0-85429-117-2.
  • The History of Glass, Dan Klein and Ward Lloyd, Tiger Books Internat, 1997, ISBN 978-1-85501-899-0

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

The Association for History of Glass

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Gowlett, J.A.J. 1997. High Definition Archaeology: Threads Through the Past. Routledge. ISBN 0-415-18429-0
  2. Braghin 2002a
  3. Bayley. Glass-working in Early Medieval England. In Price, J. (2000) Glass in Britain and Ireland AD 350–1100. London: British Museum Occasional paper 127. pp 137–142
  4. a b Evison. Glass vessels in England, 400–1100 CE. In Price, J. (2000) Glass in Britain and Ireland AD 350–1100. London: British Museum Occasional paper 127 pp47–104.