Constitutio Antoniniana
Constitutio Antoniniana (na latinskom doslovno "Antoninov ustav" ili, grublje prevededno, "Antoninov edikt"), kasnije poznatija kao Karakalin edikt bio je edikt koga je godine 212. izdao rimski car Karakala, a kojim su svi tada slobodni podanici Carstva dobili status istovjetan rimskim državljanima.
U drevnoj rimskoj državi je status rimskih državljana bio privilegija, a ne pravo za njegove podanike, te je ispočetka bilo ograničeno tek na osobe porijeklom iz Rima i njegovih kolonija; ostali slobodni podanici su bili pod statusom tzv. latinskog prava ili su se smatrali "strancima" (peregrini). No, kako se rimska država širila, tako se širilo i rimsko državljanstvo na njene podanike - vladari klijentskih država su automatski postajali rimskim državljanima, potom vladajuća klasa u važnijim ne-rimskim gradovima, zatim pripadnici pomoćnih trupa u rimskoj vojsci a na kraju i cijele kategorije stanovništva.
Historičari su podjeljeni oko toga koliki je, zapravo, bio udjel rimskih državljana među slobodnim podanicima Rimskog Carstva prije Karakalinog edikta i koju je on, zapravo, imao važnost. Njega tek uzgred spominje historičar Kasije Dion tumačeći ga nastojanjem Karakale da uz prava koja dolaze sa državljanstvo što većem broju podanika nametne plaćanje viših poreza. Kasniji historičari, pak, smatraju da je Karakala nastojao povećati ljudstvorimskih legija, s obzirom da su kao legionari mogli služiti tek rimski državljani. Postoje i mišljenja kako je Karakalin edikt, s obzirom na sve veći udjel rimskih državljana među stanovnicima Carstva samo formalizirao već postojeće trendove, odnosno da je bio isključivo simboličke prirode.
Dio historičara, pak, smatra da je Karakalin edikt kao dalekosežnu posljedicu imao nestanak, odnosno trasnformaciju pomoćnih trupa u tadašnjoj rimskoj vojsci. S obzirom da su automatski postali rimski građani, mnogi dotadašnji "peregrini" i "saveznici" su izgubili svaki poticaj da ulaze u njihove redove. Kasniji carevi su nedostatak ljudstva u pomoćnim trupama nadoknađivali regrutiranjem barbarskih naroda izvan rimskih granica, a što je bitno doprinijelo kasnijoj propasti Carstva.