Prijeđi na sadržaj

Erich von Falkenhayn

Izvor: Wikipedija
Erich von Falkenhayn
Biografske informacije
Rođenje 11. studenog 1861.
Njemačka Burg Belchau, Njemačka
Smrt 8. travnja 1922.
Njemačka Potsdam, Njemačka
Državljanstvo Njemačka njemačko
Titule Načelnik Glavnog stožera
Pruski ministar rata
Karijera
Služba 1869. - 1918.
Čin general
Ratovi Prvi svjetski rat
Važnije bitke Prva bitka kod Ypresa
Bitka za Verdun
Vojska Bundeswehr
Rod vojske Wehrmacht

Erich von Falkenhayn (11. studenog 1861. - 8. travnja 1922.), njemački vojskovođa i načelnik Glavnog stožera njemačke vojske od 1914. do 1916. tijekom Prvog svjetskog rata.

Rani period

[uredi | uredi kod]

Od 1896. do 1903. kao časnik služio je u Kini tijekom Bokserskog ustanka. Poslije toga služio je u Braunschweigu, Metzu i Magdeburgu, svaki put sa sve većim činom. Pred rat 1913. postao je pruski ministar rata. Kao i većina nije računao na sveopći rat, ali pripadao je grupi, koja je uvjeravala cara Vilima II. da objavi rat.

Načelnik Glavnog stožera

[uredi | uredi kod]

Poslije bitke za Marnu 14. rujna 1914. naslijedio je Moltkea kao načelnik Glavnog stožera. Suočen sa neuspjehom Schlieffenovog plana von Falkenhayn je pokušao da u "Trci do mora" izmanevrirati britanske i francuske snage serijom sukoba kroz suverenu Francusku i Belgiju, a s ciljem da se dođe do obale Sjevernog mora. Francuzi su zaustavili Nijemce u Prvoj bici za Ypres. Von Falkenhayn je nastojao provoditi ofenzivnu strategiju na zapadnom bojištu, a da istovremeno vodi ograničenu kampanju na istočnom frontu, nadajući se da će Rusija lakše prihvatiti primirje, ako nije dovoljno ponižena. Zbog toga je došao u konflikt sa von Hindenburgom i Ludendorffom, koji su htjeli masivnu ofenzivu na istoku. Bitku masovnog istrebljenja tj. bitku za Verdun von Falkenhayn je započeo nadajući se da će masovni pokolj navesti političke vođe Europe da okončaju rat, a sa druge strane je smatrao da su gubici mnogo štetniji za Francusku nego za Njemačku. Iako je četvrt milijuna vojnika poginulo nijedna strana nije pokazala znak da namjerava okončati rat, što je bilo suprotno početnim von Falkenhaynovim pretpostavkama. Antanta je bila sposobna da zamijeni mrtve svježim "ljudskim materijalom". Zbog neuspjeha u bici kod Verduna i nekoliko neuspjeha na istoku, von Falkenhayn je smijenjen s mjesta načelnika glavnog stožera. Na njegovo mjesto je došao Paul von Hindenburg.

Kasnija karijera

[uredi | uredi kod]

Poslije smjenjivanja s mjesta načelnika glavnog stožera preuzeo je zapovjedništvo nad Devetom armijom u Transilvaniji i u kolovozu 1916. krenuo je u zajedničku ofenzivu sa Mackensenom protiv Rumunjske.

Von Falkenhaynove snage su zauzele Bukurešt za manje od 4 mjeseca borbe. Nakon toga uspjeha von Falkenhayn je preuzeo komandu nad turskim snagama u Palestini, ali nije uspio spriječiti Britance da zauzmu Jeruzalem u prosincu 1917.

Dok je bio zapovjednik nad turskim snagama u Palestini spriječio je da Turci izvrše planirano protjerivanje Židova iz Palestine. U veljači 1918. postao je apovijednik 10. armije u Bjelorusiji. Otišao je u mirovinu 1919. i povukao se na svoje imanje, gdje je napisao nekoliko knjiga o ratu, strategiji i autobiografiju.

Ocjena

[uredi | uredi kod]

Bio je tipičan predstavnik pruskih generala. Bio je militarist u pravom smislu te riječi. Jedna od knjiga o njegovoj strategiji (od Roberta Foleya) navodi da je njegova strategija masovnog pokolja ljudskog materijala bila kopirana i uspješno korištena od strane Antante, koja je imala veće ljudske resurse. Na taj način von Falkenhaynova metoda se pokazala točna, ali na njemačku štetu. Vojno gledajući von Falkenhaynova ofenziva u bici za Verdun bila je strateška greška. Obrana Palestine 1917. također je bila neuspješna, ali imao je daleko manje snaga od protivnika. S druge strane njegovo planiranje i osvajanje Rumunjske je savršen primjer kako provesti ofenzivu protiv nadmoćnih snaga. Winston Churchill ga je smatrao najsposobnijim od svih njemačkih generala u Prvom svjetskom ratu.