Unsko-sanski kanton

Unsko-sanski kanton Унско-сански кантон Kanton Federacije Bosne i Hercegovine
Zastava Grb
Lokacija Unsko-sanskog kantona na karti Bosne i Hercegovine.
Država		Bosna i Hercegovina
Entitet		Federacija Bosne i Hercegovine
Glavno sjedište i najveći grad		Bihać 44°48′49.7″N 15°52′19.7″E / 44.813806°N 15.872139°E / 44.813806; 15.872139
Službeni jezik		bosanski srpski hrvatski[1]
Pismo		Latinica Ćirilica [1]
Etničke grupe		90,02% Bošnjaci 3,09% Srbi 1,85% Hrvati 5,04% Ostali[2]
Upravni oblik		Parlamentarna federalna jedinica
• Premijer		Nijaz Hušić (SDA)
• Predsjednik skupštine		Zikrija Duraković (POMAK)
Zakonodavstvo		Skupština
Historija
-	Vance–Owenov plan (ideja o podjeli BiH na pokrajine)	januar 1993.
-	Vašingtonski sporazum (ideja o podjeli BiH na kantone)	18. mart 1994.
-	Dejtonski sporazum (podjela BiH na entitete, FBiH na kantone)	14. decembar 1995.
-	Uspostavljeni kantoni	12. juni 1996.[3]
-	Proglašen Ustav kantona	15. januar 2004.[4]
Površina
• Ukupno		4.125 km2
Stanovništvo
• Ukupno (2013)		273.261[2]
• Gustoća		66,24/km2
• Procjena (2022)		262.277[5]
HDI (2021)		0.774[6] (visok)
Valuta		Konvertibilna marka (BAM)
Vremenska zona		UTC +1 (EET)
• Ljeti (DST)		UTC +2 (EEST)
Format datuma		D. M. GGGG. (NE)
Topografija
• Najviša tačka		Osječenica 1797 m
• Najveće jezero		Bužimsko jezero 0,02 km2
• Najveća rijeka		Una 212 km
Vozačka strana		desna
Pozivni broj		+387 37
ISO 3166 kod		BA-01 (do 27. novembra 2015)
Internetska domena		.ba

Unsko-sanski kanton (USK) jedan je od deset kantona Federacije Bosne i Hercegovine (Bosna i Hercegovina).

Sastoji se od gradova Bihać, Bosanska Krupa i Cazin te još pet općina. Unsko-sanski kanton na sjeveru, zapadu i sjeveroistoku graniči s Hrvatskom, na istoku i jugoistoku sa Republikom Srpskom te na jugozapadu sa Kantonom 10. Po rezultatima popisa stanovništva iz 2013. Unsko-sanski kanton je sa 273.261 stanovnika i 66,25 stanovnika/km² četvrti po broju stanovnika i sedmi po gustoći naseljenosti među kantonima Federacije Bosne i Hercegovine, dok je sa površinom od 4.125 km² nakon Kantona 10 drugi najveći kanton, što čini 15,79% površine Federacije i 8,10% teritorije Bosne i Hercegovine.^[7]

Kanton je smješten u sjeverozapadnom djelu Bosne i Hercegovine sa sjedištem u Bihaću. Područje kantona, pored nekih gradova koji se nalaze u Republici Srpskoj, čini Bosansku krajinu. Kanton ima izuzetno povoljan geoprometni položaj, jer zauzima prostor na pravcu osnovnih koridora Zapadna Evropa – Mediteran – Bliski Istok. U morfološkoj strukturi područja ističu se brežuljci i niska polja, aluvijalne ravni i kotline, raščlanjene brojnim riječnim i potočnim dolinama. Ovo područje je pod uticajem umjereno-kontinentalne klime.

Značajno bogastvo kantona čine prirodne ljepote, jer ovo područje obiluje rijekama, manjim i većim vodotocima, toplim izvorima, pećinama, šumama kao i kulturno-historijskim spomenicima. Ove značajne prirodne vrijednosti odlikuju se izvornošću, raznovrsnošću, specifičnošću i atraktivnošću. Blizina Plitvičkih jezera i Jadranskog mora, izgrađenost saobraćajnica i planirana izgradnja infrastrukturnih objekata doprinijelo je boljem korištenju ovog prirodnog resursa i razvoju tranzitnog turizma, te predstavlja pouzdanu osnovu za razvoj boravišnog i izletničkog turizma. Atraktivne rijeke Una, Sana, Dabar, Krušnica, Klokot, Unac i Korana, bogatstvo šuma, termomineralni izvori i ostale turističke pogodnosti ovog kraja, također doprinose da se orijentacijom na razvoj turizma omogućuje i brži ukupni razvoj privrede Unsko-sanskog kantona.

Na području kantona nalazi se Nacionalni park Una, te niz starih utvrđenja kao što su Stari grad Ostrovica, Velika Kladuša, Ostrožac i druga.

Na području kantona pored velikog broja izvora pitke vode, nalaze se i izvori kvalitetnih termomineralnih voda (Gata, Sanski Most, Velika Kladuša).

Prema zakonu jedan je od deset kantona Federacije Bosne i Hercegovine, koji je jedan od dva entiteta Bosne i Hercegovine.

Unsko-sanski kanton ima vlastitu zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast. Kao i svaki od kantona u Federaciji, Unsko-sanski kanton posjeduje vlastiti ustav, skupštinu, vladu, simbole, te mu pripadaju niz isključivih nadležnosti (policija, obrazovanje, korištenje prirodnih resursa, prostorna i stambena politika, kultura), dok su neke nadležnosti podijeljene između federalne i kantonalne vlasti (zdravstvo, socijalna zaštita, promet).

Građani Unsko-sanskog kantona svake četiri godine na općim izborima glasaju za ukupno 30 zastupnika u Skupštini Unsko-sanskog kantona. Na osnovu općih izbora trenutnu vladu USK sačinjava koalicija između Narodnog evropskog saveza (NES), Stranke demokratske akcije (SDA), Demokratske fronte (DF) i Stranke za BiH (SBiH).

Na lokalnom nivou građani Unsko-sanskog kantona svake četiri godine na lokalnim izborima glasaju za lokalnu vlast u tri grada i pet općina.

Kanton se sastoji od osam općina: Bihać, Bosanska Krupa, Bosanski Petrovac, Bužim, Cazin, Ključ, Sanski Most i Velika Kladuša.

Općina	Broj naselja	Broj stanovnika (2013)	Gustoća	Površina (km²)
Grad Bihać	59	56.261	62,51	900
Grad Bosanska Krupa	37	25.545	45,53	561
Bosanski Petrovac	35	7.946	11,08	717
Bužim	7	19.340	149,92	129
Grad Cazin	54	66.149	187,07	353,6
Ključ	41	16.744	46,77	358
Sanski Most	67	41.475	53,11	781
Velika Kladuša	49	40.419	122,11	331
Unsko-sanski kanton	349	273.261	66,25	4.125

Prije početka rata u Bosni i Hercegovini današnja općina Petrovac pripadala je Bosanskom Petrovcu, Oštra Luka Sanskom Mostu, Ribnik Ključu i općina Krupa na Uni Bosanskoj Krupi. Historija današnjeg Unsko-sanskog kantona kantona počinje 18. marta 1994, potpisivanjem Vašingtonskog sporazuma.

Prema popisu iz 2013. kanton ima 273.261 stanovnika i gustoću od 66,25 stanovnika/km², čime je po broju stanovnika četvrti i po gustoći naseljenosti sedmi među kantonima u Federaciji Bosne i Hercegovine. Osim Bosanske Krupe, Cazina i Velike Kladuše, koji su veoma naseljeni, Unsko-sanski spada u red rijetko naseljenih kantona Federacije.

Godine 2016. učešće osoba starijih od 65 godina iznosilo je 9,1% (najmanji udio u Federacije), udio radnog kontingenta stanovništva 71,2%, dok učešće osoba između 0 i 14 godina iznosi 19,7%.^[8]

Sastav stanovništva – USK
	2013.[9]	1991.[7]
Osoba	273 261 (100,0%)	330 479 (100,0%)
Bošnjaci	246 012 (90,03%)	241 511 (73,08%)1
Srbi	8 452 (3,093%)	67 351 (20,38%)
Bosanci	7 498 (2,744%)	–
Hrvati	5 073 (1,856%)	8 766 (2,653%)
Muslimani	2 371 (0,868%)	–
Nisu se izjasnili	1 847 (0,676%)	–
Bosanci i Hercegovci	516 (0,189%)	–
Romi	439 (0,161%)	–
Ostali	404 (0,148%)	4 395 (1,330%)
Nepoznato	338 (0,124%)	–
Albanci	129 (0,047%)	–
Jugoslaveni	55 (0,020%)	8 456 (2,559%)
Slovenci	52 (0,019%)	–
Pravoslavci	37 (0,014%)	–
Crnogorci	18 (0,007%)	–
Makedonci	11 (0,004%)	–
Turci	7 (0,003%)	–
Ukrajinci	2 (0,001%)	–

1. ¹ Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Prema podacima iz 2016. najvažnije privredne grane u kantonu po broju zaposlenih jesu trgovina na veliko i malo, prerađivačka industrija, hotelijerstvo i ugostiteljstvo, građevinarstvo i drvna industrija. Privredno središte je Bihać, grad koji ima najviše zaposlenih i najveću prosječnu platu u kantonu (929 KM), koja je 226 KM veća od najmanje (Cazin / 703 KM) i 118 KM veća od prosječne plate u USK (811 KM).^[10]

Najveći aduti privrednog razvoja kantona su njegov povoljan geoprometni položaj, mnoštvo prirodnih resursa i sirovina (šume, rijeke, vode, ruda), povoljna klima te prirodne ljepote i pogodnosti za turizam.

Poljoprivredne površine približno su jednake šumskim površinama i uz povoljan klimatski faktor predstavljaju dobru osnovu za poljoprivrednu proizvodnju. Ukupne poljoprivredne površine iznose 196.308 ha, od čega su oranice i bašte 102.490 ha, pašnjaci 91.203 ha i voćnjaci 2.615 ha. Značajne površine koje se tretiraju kao neobradive (32,2 %), uz programska ulaganja mogu se pretvoriti u obradiva zemljišta, tako da ovo područje može dati veoma značajan doprinos u proizvodnji hrane. Inače, ovo područje Ujedinjene nacije zvanično su proglasile područjem na kojem se, zbog ekoloških uvjeta, može proizvoditi zdrava hrana.

Rastu šuma, koje u znatnoj mjeri opredjeljuju i ekonomsku strukturu ovog kantona doprinose edafski i orografski faktori koji su prisutni na ovome terenu. Prema stručnim procjenama, ove su šume s većim procentom drvne mase po hektaru od drugih dijelova Federacije Bosne i Hercegovine (90 m³ dubeće drvne mase po glavi stanovništva). Šume su jedno od najvećih bogatstava Unsko-sanskog kantona. Ukupne šumske površine su 190.880 ha, od čega su visoke šume 85.899 ha, niske šume 86.234 ha i goleti 18.747 ha. Šumarstvo i prerada drveta na ovom području imaju dosta dugu tradiciju tako da u gotovo svim općinama postoje kapaciteti za uzgoj i eksploataciju šuma, a u općinama Bihać, Bosanska Krupa, Sanski Most, Ključ i Bosanski Petrovac i razvijeni kapaciteti za preradu drveta.

Područje kantona po svojoj geološkoj građi predstavlja perspektivnu bazu za istraživanja i eksploataciju korisnih sirovina. Iako je stepen geološke istraženosti ovoga područja veoma nizak, otkrivena su značajna ležišta mrkog uglja na području Sanskog Mosta (Kamengrad), koja se planiraju eksploatatirati u sklopu izgradnje Termoelektrane Kamengrad, boksita u Bosanskoj Krupi, mangana u Bužimu, barita u Velikoj Kladuši, gline u Cazinu i Sanskom Mostu, gipsa u Kulen Vakufu, arhitektonskog kamena bihacita u Bihaću, kvarcnog pijeska u Sanskom Mostu i Bihaću, te ostalih mineralnih sirovina koje se koriste u proizvodnji građevinskih materijala.

USK je izuzetno dobro komunikacijski povezan s Hrvatskom, a time i ostalim zemljama Evrope. Najkraći kopneni put prema velikim lukama i značajnim središtima (Split, Šibenik, Zadar, Rijeka) vodi preko Bihaća i Bosanskog Petrovca. Unska pruga vezala je područje Splita, Zadra i Šibenika sa Zagrebom. Željezničkom prugom i magistralnim putem (330 km) kanton je povezan sa Sarajevom i ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine.

Na području kantona postoji 468,4 km regionalnih puteva, od kojih je 305 km asfaltirano, te 344 km magistralnih puteva (290 km asfaltirano).

Kroz Unsko-sanski kanton prolaze sljedeći magistralni putevi:

Sa zapada na istok: Magistralni put M14 (Bihać – Draksenić)

Sa juga na sjever: Magistralni put M4.2 (Velika Kladuša – Srbljani), M5 (Bihać – Foča), M11 (Ripač – Lohovo), M14.2 (Bosanska Krupa – Bosansko Grahovo) i M15 (Kozarska Dubica – Posušje)

Unska pruga (Novi Grad – Bihać – Knin) u dužini od 178 km, prije rata bila je najrentabilniji način prevoz robe i putnika u pravcu sjever-jug. Danas je za prevoz robe i putnika osposobljen dio te pruge na relaciji Blatna – Martin Brod.

Na području kantona ne postoji nijedan komercijalni aerodrom. Postoje dva objekta zračnog prometa koji nisu u funkciji: vojni aerodrom "Željava", na granici sa Hrvatskom, a prije rata u Bosni i Hercegovini bio je veoma moderan sa svim tehničkim karakteristikama, ali je toku rata veoma oštećen i sva navigacijska oprema je opljačkana, te aerodrom "Ćoralići", sa šljunčanom pistom dužine 1.200 m i pratećim objektima. U blizini Bihaća postoji i sportski aerodrom "Golubić", bez asfaltne piste.

Ukupno instalirana snaga proizvođača električne energije na Unsko-sanskom kantonu je 8,5 MW i daju je hidroelektrane "Krušnica" (0,5 MW) i HE "Una-Kostela" (8 MW). Na kantonu je prisutan, a neiskorišten, značajan hidroenergetski potencijal, te su u toku aktivnosti na izradi minimuma potrebne dokumentacije za izgradnju hidroelektrana na Unsko-sanskom kantonu.

Kanton ima napajanje električnom energijom sa četiri strane:

Dalekovodi u Unsko-sanskom kantonu:

• dalekovod 220 KV: Prijedor – Bihać
• dalekovod 110 KV: Donji Lapac – Kulen Vakuf – Bihać te Kulen Vakuf – Bosanski Petrovac
• Ključ – Sanski Most
• dalekovod 110 KV: Drvar – Bosanski Petrovac
• dalekovod 110 KV: Prijedor – Sanski Most

Svaki općinski centar ima svoj vodovodni sistem kojima se upravlja neovisno od drugih. Vodovodna mreža je dosta devastirana, tako da se gubici vode kreću i do 30 %. Velik broj izvora, čistih vodotoka i već istraženi dio podzemnih akumulacija ukazuje na to da ovo područje može, uz materijalna ulaganja, potpuno obezbijediti vodu za stanovništvo i industriju.

U kantonu postoji ukupno 24 osnovnih škola (20 državnih i četiri privatnih). Univerzitet u Bihaću, osnovan 1997, broji ukupno sedam fakulteta i 4.881 studenata (stanje: 2007/08). Osim univerziteta u Bihaću, u USK postoji još jedna privatna visoka škola – Visoka međunarodna škola Cazin.^[11][12][13]

Glavna bolnica u kantonu je kantonalna bolnica "Dr. Irfan Ljubijankić" u Bihaću, pored koje postoje još brojni domovi zdravlja te banja Gata, koja se također nalazi u Bihaću.

Skupštinu kantona na osnovu Općih izbora u BiH 2022. sačinjava 30 zastupnika.^[14]

Stranka		Broj glasova	%	Ukupan broj mandata
	Stranka demokratske akcije	22.938	25,39	8
	Narodni evropski savez	21.732	24,05	8
	Socijaldemokratska partija BiH	9.367	10,37	3
	Demokratska fronta–Građanski savez	7.871	8,71	3
	Pokret za modernu i aktivnu Krajinu	7.864	8,70	3
	Narod i pravda	4.298	4,76	2
	Laburistička stranka BiH	3.888	4,30	1
	Stranka za Bosnu i Hercegovinu[a]	3.249	3,60	1
	Naša stranka	2.890	3,20	1
Ukupno:		84.097		30

• Radiotelevizija Unsko-sanskog kantona

1. ^ SBiH je u Unsko-sanskom kantonu nastupila u koaliciji sa SPU BiH.

• Zvanični sajt Vlade Unsko-sanskog kantona
• Turistička zajednica unsko-sanskog kantona Arhivirano 25. 2. 2008. na Wayback Machine